Onaj ko to zaobilazi, kao izlaz i kao rješenje za brisanje genocidne entitetske podjele, jednostavno, nije iskren.

Piše: Fatmir Alispahić

Kako je moguće da Federalna televizija sa istom strašću progoni, s jedne strane, Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Cerića, a s druge strane, sljedbenike Radovana Karadžića koji su 9. januara proslavljali 20 godina genocidnog projekta Republike Srpske? Onaj ko stavlja znak jednakosti između jednog i drugog, mora u nečemu biti lažan. Kome može služiti konfrontacija Federalne televizije za javnošću Republike Srpske? Glavno marketinško uporište Milorada Dodika upravo jesu „napadi iz Federacije“ koji se realiziraju preko FTV i policijskog magazina „60 minuta“. Nebrojeno puta se dokazalo da beogradski obavještajci plasiraju iste (dez)informacije kao i „60 minuta“. Sjećamo se kako je beogradski APIS na svojoj web stranici objavljivao ekskluzivne fotografije sa Pogorelice, kada je u Sarajevu vođen taj sramni montirani proces, a u isto vrijeme je to plasirala i FTV. Zašto bismo sada vjerovali da iza FTV i Bakira Hadžiomerovića ponovo ne stoje beogradski obavještajci, koji konfrontiranjem Sarajeva i Banja Luke jačaju srpsko jedinstvo i poziciju Milorada Dodika? U Bosni i Hercegovini održana su tri javna protesta protiv 20 godina genocidnog projekta Republike Srpske, u Gračanici, Gradačcu i Kalesiji, ali ni jedan od ova tri skupa nije bio vijest u programima Federalne radio-televizije. Nekoliko protestnih skupova je održano i izvan BiH. Šta ćemo sad? Onaj ko je iskreno, a ne lažno, protiv obilježavanja 20 godina genocidnog projekta Republike Srpske, ne bi nikako mogao zaobići ove važne događaje. A Federalna tv, koja se navodno vatreno zalaže za BiH, apsolutno je prešutjela skupove u Gračanici, Gradačcu i Kalesiji. Stoga je navodna konfrontacija FTV protiv RS obična lakrdija, u kojoj narod treba da povjeruje da je FTV patriotski medij, a ne instrument velikosrpskih operacija, kao što je to u političkom smislu i SDP Zlatka Lagumdžije. Događaji iz Gradačca, Gračanice i Kalesije jednostavno nisu smjeli biti afirmirani u programima Federalne rtv, jer iza ovih događaja stoji iskrena, nepotkupljiva patriotska energija, čiji je cilj ukidanje dejtonske prevare i povratak Republike Bosne i Hercegovine, za razliku od mimikrije sa FTV čiji se cilj iscrpljuje služenjem Beogradu i Zagrebu u rastakanju Bosne i Bošnjaka. Višegodišnja islamofobijska haranga sa FTV neoboriv je dokaz iredentističkih ideloških opredjeljenja ovog medija.

Industrija laži

Jedan od momenata na kojima se može pratiti istovjetnost djelovanja beogradskih i većine sarajevskih medija, predvođenih FTV i „Oslobođenjem“, jeste pitanje tzv. vehabija. Odveć je jasno da su tzv. vehabije slamka spasa sa genocidne i agresorske projekte Beograda i Zagreba, jer se preko izmišljanja tzv. radikalnog islama nastoje relativizirati historijske činjenice i prikazati kako su Srbi i Hrvati bili prinuđeni etničkim čišćenjem se odvojiti od Bošnjaka, koji su navodno htjeli cijelu Bosnu pretvoriti u „šerijatsku državu“. Pa ako su htjeli, što je ne pretvoriše na ovom frtalju bh. teritorije, na kojoj je Alija Izetbegović potkraj 90-tih imao apsolutnu vlast?! Rahmetli Alija nije htio ukinuti ni Titovu ulicu u Sarajevu, da se ne zamjeri multietničkim i antifašističkim znakovima, a kamo li praviti teokratsku državu! No, historija nije ono što jeste, već ono što se napiše da jeste, pa se tako upravo ispisuje „historija“ u kojoj su tzv. vehabije bile uzrok sveg belaja koji nas je zadesio. A do 2000. godine pojam „vehabija“ se gotovo ne može pronaći u javnom i političkom diskursu, što znači da tzv. vehabije nisu proizvod Alijine vladavine, već se pojavljuju sa dolaskom na vlast SDP-Alijanse i Zlatka Lagumdžije. To znači da tzv. vehabije nisu ono što jesu, odnosno, što nisu, već su simulakrum koji je nastao za potrebe SDP-a, tj. velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske.

U stilu Federalne televizije, beogradski mediji su nadigli hampu na tzv. vehabije optužujući njihovu virtualnost za pripremanje atentata na Milorada Dodika, prilikom obilježavanja „Dana RS“ 9. januara u dvorani „Borik“. Kao što je poznato, riječ je o još jednoj lakrdiji u izvedbi policijskih organa s obje strane Drine: izvjesni hipik Božidar Stanišljević (61) osumnjičen je za terorizam, jer je za potrebe tzv. vehabija unio oružje u dvoranu u kojoj je kobejagi trebao biti ubijen Dodik, ali ne i Tadić, Kusturica, Irinej i mnogi drugi dodikolozi. Dosad se nanizalo više stotina ovakvih cirkusa (pogledaj knjigu „Teror antiterorizma“, 2008.) preko kojih je Policija RS srozavala profesionalni kredibilitet. Kad bi se sad nešto i stvarno dešavalo, toj lažljivoj Policiji RS ne može se vjerovati. Pojavio se i niz očitih propagandnih konstrukcija, tipa da je izvjesni „Allahov ratnik“ po tajnom imenu Bumbar poručio Dodiku da će ga „poslati na ahiret“. Kao da je Miloradu mjesto na Ahiretu?! Ali, ono što potpuno delegitimizira ove izmišljotine o pripremama atentata jeste konstrukcija da je „oko hiljadu agenata iranske obavještajne službe“ upetljano u isti posao sa tzv. vehabijama.

Ovo nije prvi put da beogradska industrija laži spaja nespojivo, jer u njihovoj zatucanosti tzv. vehabije mogu dolaziti iz Teherana, pošto je sve to taj nekakav „radikalni islam“, pa je logično da Ahmedinedžad naređuje da se po Bosni nosaju duge brade i skraćene nogavice. Sreća je pa se preko ove neobrazovanosti mogu odmah ugledati lažovi i predvidjeti njihove krajnje namjere. Bezmalo prije jedanaest godina SDP je (2. III 2001.) objavio dokument pod naslovom “Revolucija finansirana iz Teherana”, a u dokumentu je navedeno da djeluje“opasna politička grupacija” koja “osim neonacističkog načina blokade zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, neonacističkog način izmišljanja i gebelsovskog ponavljanja laži o ljudima iz Alijanse, ima i partijske odrede koje čine ekstremistički, agresivno i teroristički nastrojene Vehabije”, koji će “već sutra, nakon sukoba koje očekuju, biti graničari sa mudžahedinskim načinom političke i terorističke borbe”. U SDP-ovom dokumentu se dalje kaže: “Njihov boravak u Tuzli (Iranske ambasade, op.a.) i priča o revoluciji koja je, kasnije se pokazalo, bila i osnovni cilj njihovog boravka na ovim prostorima, objašnjavaju i porijeklo novca koji je ubačen u ovu kampanju i razloge zbog kojih su mete njihove kampanje lideri Alijanse ali i predstavnici međunarodne zajednice i to samo oni koji potiču iz Amerike i zapadne Evrope”.

Prošle su mnoge godine, a nikakva se revolucija nije strefila, od svega što je SDP  bombastično najavljivao ostala je tek opomena da su velikosrbi i velikohrvati iz SDP-a, i prije 11. septembra  te 2001. godine, i svjetskog razmaha islamofobije, strateški ulagali u izmišljanje „neonacizma“ i „vehabizma“ u Bošnjaka. Tek desetak godina poslije pojavit će se iskompleksirani predgrađanin dr.plag. Enver Kazaz da izmišlja „fašizam u Bošnjaka“. A kako bi to „zgnječeni narod“ mogao imati fašizam, pitao se rahmetli Nedžad Ibrišimović. Nikako, izuzev kao stigmu koju mu lijepe advokati genocida, ponizne bošnjačke sluge Ante Pavelića i Draže Mihailovića, koje u svome garibluku misle da Evropa počinje tamo gdje prestaje islam.

Nulta tačka

Ova transvremenska paralela između SDP-ovog optuživanja Iranske ambasade da finansira „teroristički nastrojene Vehabije“ i nedavnog beogradskog izmišljanja združenog iransko-vehabijskog pripremanja atentata u Banjoj Luci, ukazuje na iste propagandističke modele koji se koriste s ciljem oljagavanja Bošnjaka i pravljenja žrtve od istinskih agresora. Prije desetak godina je SDP-Alijansa sebe pokušavala prikazati kao oslobodioca i spasioca, ali im se na meti nisu našle ni četničke ni ustaške asocijacije, već bh. patrioti, protiv kojih su povedeni montirani procesi, pod optužbama za „terorizam“. Dogodila se i zločinačka ekstradicija tzv. alžirske grupe. Desetak godina poslije narod je zaboravio, pa je glasao za svoje progonitelje, koji ponovo djeluju u koordinaciji sa beogradskim šefovima. Otud smo dobili realnost u kojoj i Zlatko Lagumdžija preko svojih medija, i Milorad Dodik preko svojih medija, diktiraju istragu tzv. vehabija kao ključ svih problema u BiH. Pri tome Bošnjaci bivaju uhvaćeni u medijsku klopku, jer počinju vjerovati kako je najbolje nemati nikakve veze sa svojom vjerom, pošto se i sama riječ islam može uzeti za „vehabizam“. Rezultat je nastavak genocida, u vidu sve većeg broja bošnjačke djece u katoličkim školama, i u stotinama drugih znakova koji pokazuju da Bošnjaci napuštaju svoj identitet, i zapravo, nestaju. Proces je otvoren i jedino još treba bdjeti nad simulacijom privida po kome nas ubice i progonitelji vode u bolju budućnost, u kojoj mi nećemo biti mi, već ćemo postajati oni. To je upravo neskrivena ambicija isprepadanih bošnjačkih roditelja koji od svoje djece prave katolike, islamofobe, postiđene muslimane i bivše Bošnjake. A između ubijenog Bošnjaka, i razbošnjačenog i razmuslimanjenog Bošnjaka – nema nikakve razlike. Zato je Dejton nastavak genocida!

U ovoj završnoj fazi, u kojoj Bošnjaci ulaze u proces samouništenja, glavni zahvat je instaliranje lažnih patriotskih glasnogovornika, koji će navodno braniti Bosnu od Dodika i njemu sličnih. Istovremeno će napadati Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu, kako bi Bošnjak razumio da odbrana Bosne podrazumijeva odricanje od vjere kakvu predstavlja Islamska zajednica. Ta vjera treba da bude, čulo se mnogo puta, privatna stvar, što će reći, da bude nečujna i nevidljiva. U tom slučaju, ne bi se čuo glas protiv terorističkih napada na džamije i medijskog šovinizma protiv Bošnjaka. Smatralo bi se standardom da svi zajedno, složno, u bratstvu i jedinstvu, ismijavamo islam i pivskim flašama gađamo džamije. Zauzvrat Bošnjaci dobijaju zadovoljstvo da se Miloradu Dodiku sa Federalne tv kaže da je ‘vakav i ‘nakav, što njemu i treba, s obzirom da se od sarajevskog ćumura pokreće njegova parna lokomotiva. Laprdanje na relaciji Sarajevo – Banja Luka je krajnji domet ovog lažnog patriotizma SDP-a i FTV-a, jer bi se ozbiljna aktivnost na diskreditaciji genocidnog entiteta morala bazirati na rušenju Dejtonskog sporazuma kao ugovora koji je potpisan pod prisilom i ucjenom, i koji je ništavan samim tim što nije realiziran, posebno u pogledu aneksa sedam. Definitivno nema nikakvog patriotizma u BiH izvan projekta vraćanja Ustava Republike Bosne i Hercegovine, i stanja koje je temeljeno na legalitetu i legitimitetu referendumske volje preko 63 odsto bh. građana. Onaj ko to zaobilazi, kao izlaz i kao rješenje za brisanje genocidne entitetske podjele, jednostavno, nije iskren. SDP i njegovi sateliti, Federalna tv i njeni sateliti, imaju dovoljno snage da pokrenu proces propitivanja legaliteta Dejtonskog sporazuma, i da dokažu i našoj i međunarodnoj javnosti da nas rušenje Dejtonskog sporazuma vraća na prethodno pravno stanje, a to je Ustav RBiH, po kome nema ni entiteta, ni kantona, ni ma kakvih podjela u BiH, jer su svi građani jednaki pred univerzalnim zakonskim načelnima. Činjenica da SDP i FTV neće krenuti ovim putem najbolji je dokaz da ovaj politički i medijski subjekt rade za veolikodržavne interese Beograda i Zagreba. Sve ostalo je teatar za naivne, kojima se sad serviraju i iranske vehabije, samo da ne spaze vlastiti nestanak. Naravno, ovo je otvoreni poziv na rušenje dejtonske prevare i povratak legaliteta Republike Bosne i Hercegovine. To je nulta tačka patriotske iskrenosti za sve.

 

(SAFF)

Leave a Reply

*

captcha *