Mustafa Kemal Atatürk Photo : CC Jamaica JonesNakon vidnog slabljenja muslimanske vlasti u svijetu, tada predvođene Osmanskim carstvom, otvorena su brojna vrata razdora, zavade, dekadence i stranog utjecaja u muslimanskim umovima i sredinama.Jedno od najvećih iskušenja za muslimanske narode danas, a vjerovatno i u skorijoj budućnosti, je sekularizam

Islam je vjera koju je Uzvišeni Allah objavljivao ljudima preko Svojih Poslanika ljudima. Islam jezički znači «predavanje Allahu» ili «potpunu pokornost Allahu Jedinom». Muslimani – pravi sljedbenici islama, vjeruju da su svi Božiji Poslanici Adem, Nuh, Salih, Ibrahim, Jakub, Jusuf, Sulejman, Davud, Isa i Muhammed, kao i drugi Allahovi Poslanici- neka je na njih Allahov mir i spas, ispovijedali pravu i jednu vjeru – islam.

Islam je tako univerzalna i prava čovjekova vjera koja je, kako možemo vidjeti, doživljavala brojne izmjene, različite i kontradiktorne interpretacije, iskrivljivanja i sl. od  onog učenja što su ga naučavali i propovijedali Allahovi Poslanici. Šta više, sve objavljene knjige islama, prije Kur’ana – a koje su poslane po velikim i odabranim Poslanicima, kao i manje poslanice objavljene nekim Allahovim Poslanicima su iskrivljene, izgubljene i zaboravljene. Osim Kur’ana! Uzvišeni Allah kaže: « Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!»[1]

Kur’an je poslednja Allahova objava ljudima i kao takva ona u sebi objedinjuje sve prethodne Allahove objave. Kur’an je došao nakon svih iskrivljivanja i zastranjivanja kao konačna Allahova poruka ljudskom rodu i ona derogira sve druge propise objavljene u prijašnjim zakonicima i objavama. I zaista, Allahovo obećanje da će očuvati Kur’an je nesporno obistinjeno i kao takvo će ostati do Sudnjeg dana. I niko od muslimana ne sumnja u to. Učenja i poruke Kur’ana, pojasnio je njegov Dostavljač – najodabraniji i poslednji Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s.

Na pitanje: «Kakvo je bilo ponašanje Allahovog Poslanika?» – majka vjernika, hazreti Aiša je kazala: «Njegovo ponašanje je bilo Kur’an!» tj. Muhammed a.s. je bio živi Kur’an.

Njegov sunnet – praksa i riječi, nakon Kur’ana je drugi izvor šerijata – Allahovog zakona objavljenog ljudima. I sunnet je neosporno, dobro poznat muslimanima i nemuslimanima.

Pored ova dva osnovna izvora Šerijata, muslimani su se usaglasili i na nekim drugim osnovama poput idžma’a – saglasnosti muslimanskih učenjaka i kijasa – analoškog zaključivanja. Na ovim čvrstim temeljima izrasla ja veličanstvena kultura i civilizacija islama – kojoj svijet u historiji nije vidio slične! Islam je i vjera i država, i kultura i civilizacija, i pojedinac i zajednica, i ovaj i budući svijet.

Istina je da je islam u sebi imao više ili manje različitih oblika uprave i vlasti ali svaki od njih: prvobitni hilafet četverice halifa: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije; nasljedne vladavine Emevija i Abasija; lokalne vladavine Ejubija, Fatimija, Mogula, Safavida, Tavaifa, Murabita i drugih, sultanati Seldžuka i Osmanlija kao i drugi oblici vlasti i uprave kod muslimana, svoj legitimitet i legalitet su tražili u Kur’anu, Sunnetu i drugim izvorima islama.

Nakon vidnog slabljenja muslimanske vlasti u svijetu, tada predvođene Osmanskim carstvom, otvorena su brojna vrata razdora, zavade, dekadence i stranog utjecaja u muslimanskim umovima i sredinama.

Jedno od najvećih iskušenja za muslimanske narode danas, a vjerovatno i u skorijoj budućnosti, je sekularizam koji se svim sredstvima nastoji nametnuti muslimanima zajedno sa ostalim zapadnim «vrijednostima».

Interesantno je to da o ovom problemu s kojim se suočava cijeli islamski i drugi religijski svijet ima veoma malo napisanih djela, članaka i naučnih radova na našem jeziku, iako i mi Bošnjaci živimo u jednoj sekularnoj državi. Šta je to sekularizam, kada i zašto se javlja, koji su oblici sekularizma, koji su ciljevi sekularizma, neka su od pitanja koja ćemo tretirati u ovom radu.

Pojam «Sekularizma»

Riječ «sekularno» potiče od latinske riječi «saeculum» što znači «ovaj vijek», «sadašnje vrijeme» kao i «savremeni događaj».[2] «Koncept sekularnog se odnosi na «stanje  svijeta u ovom određenom vremenu ili periodu»[3]             

U engleskom rječniku Oxford Advanced Learner’s dictionary, «secular» znači «ono što ne brine o duhovnim i religioznim pitanjima», «ono što pripada ovom svijetu.»[4]

Sekularizacija se definira kao «izbavljenje čovjeka prvo od religijske a onda i metafizičke kontrole nad njegovim umom i jezikom.» To je i «oslobađanje svijeta od religijskih i kvazireligijskih poimanja samog sebe, rasprišivanje svih zatvorenih pogleda na svijet, razbijanje svih natprirodnih mitova i svetih simbola… defatalizacija povijesti, čovjekove spoznaje da je svijet u njegovim rukama te da ne može kriviti sreću ili nesreću zbog onoga što on sam sa svijetom čini…to je čovjek koji svoju pažnju od drugih svjetova usmjerava prema ovom svijetu i ovom vremenu.»[5]

Sekularizacijom (od francuske riječi secularisation – posvjetovljenje, podržavljenje) se nekada naziva i «oduzimanje crkvene imovine od strane svjetovne vlasti i njeno pretvaranje u državnu.»[6] a  pored iste definicije se spominje i to da je «francuska revolucija (1789 god) sekularizirala sva crkvena dobra, stavivši ih na raspolaganje naciji (vladi).»[7]

Ovakvo definiranje sekularizacije je veoma ograničeno i zapravo se njime ističe samo jedan historiski akt kojeg je sekularizam kao ideja iznjedrio.

U arapskom djelu «El-Mevsuatul-mujesirre fil edjani vel-mezahibil-muasire» sekularizam se definira kao «poziv za uređenje života bez religijskog upliva» a u političkom smislu znači «isključivanje vjere iz vlasti i uprave»[8] ili tačnije rečeno sekularizam je odvajanje vjere od života.

Iz svih spomenutih definicija sekularizma izvlačimo sljedeće bitne karakteristike ove ideologije:

  • sekularizam je ideologija koja je u potpunosti okrenuta ovom svijetu
  • sekularizam u suštini ne priznaje Boga, Njegove poslanike, Njegove objave, Sudnji dan, budući svijet
  • sekularizam kao svoj osnovni cilj ima borbu protiv religije ili vjere u bilo šta nadnaravno a posebno u Boga
  • sekularizam želi da bude sveobuhvatan i da uredi i čovjekovo «ja» kao i njegove težnje, želje i očekivanja. On je dakle sveobuhvatni pogled na život koji želi da ljude upućuje u pogledu njihove ovosvjetske sreće i blagostanja.[9]
  • sekularizam želi da obazvrijedi sve vjerske vrijednosti i da ih zamijeni sa svojim viđenjima
  • sekularizam se posebno trudi da vjeru izbaci iz politike, ekonomije, umjetnosti, kulture, odgoja, porodičnog života, društvenog života, sporta i drugih aspekata ljudskog života.[10]


[1] El-Hidžr, 9.
[2] “Islam i sekularizam”, Syed Muhammed Naquib al-Attas, str.: 50.
[3]   Ibidem.
[4] “ Oxford Advanced Learner’s dictionary», str.:1062
[5] Ibid.
[6] “Enciklopedija leksikografskog zavoda”, štampano u Zagrebu, 1969 god. Str.: 671.
[7] Ibid.
[8] «El-Mevsuatul-mujesirre fil edjani vel-mezahibil-muasire», str.:367. izdanje iz 1972 god. Rijad.
[9] „El-Mudžez bil-edjani vel-mezahibil-muasire“, Nasir b. Abdullah el-Kafari i Nasir Abdul-Kerim el-Akl, str.:103.
[10] Ibidem.

Leave a Reply

*

captcha *