Jer, sve što vidite na televiziji je južnafrička vlada njima besplatno dala na korištenje.

FIFA i njezin šef Joseph Blatter među ljubiteljima nogometa diljem svijeta, ne uživaju pretjerane simpatije. Djelomično i zbog toga jer beskrupulozno brane svoje materijalne interese. To sada znaju i Južnoafrikanci.

Fešta je prošla, bilo je lijepo. Pojelo se i popilo i dobro zabavilo, a svijet je na kraju krajeva mjesec dana gledao više-manje dobar nogomet. No kao i poslije svakog velikog derneka postavlja se pitanje: tko će platiti ceh? Domaćin Južnoafrička Republika ili gost FIFA? Po svemu sudeći domaćin. I to uprkos činjenici da će se gost u Zürich vratiti punih džepova.

Od sveca do vraga

Bilo je razdoblja kada su Joseph Sepp Blatter i njegova FIFA u Južnoafričkoj Republici bili jednako popularni kao i nacionalna svetinja Nelson Mandela. I to u trenutku kada se saznalo da će moćni svjetski nogometni savez najveći sportski spektakl dovesti upravo u Afriku i to na njen najjužniji kraj. No to je prošlost. Trenutno su Blatter i njegovo društvo omiljeni otprilike kao i nigerijanski narko-karteli u predgrađima Johannesburga. Jer, u međuvremenu je i najvećim optimistima postalo jasno da će upravo južnoafrički porezni obveznik, a ne moćna FIFA, platiti trošak.

"FIFA je glavni dobitnik svjetskog prvenstva, ona od ove manifestacije najviše profitira. FIFA je u Južnoafričkoj Republici profitirala više nego u ostalim zemljama u kojima se održavalo prvenstvo. Tim više se svi pitaju: kuda ide taj novac? Naš odgovor glasi: građevinskim preduzećima i FIFA-i sa svim njezinim partnerima", kaže Eddie Cottle, koji se uzruja već i na sam spomen svjetskog prvenstva. On je povjerenik za svjetsko prvenstvo "Servisa za istraživanje rada", interesne grupacije bliske sindikatima i u međuvremenu jedan od najistaknutijih kritičara Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoafričkoj Republici.

15 milijardi randa, što je otprilike 1,5 milijardi eura bi zemlja trebala profitirati od oko 400.000 posjetitelja prvenstva iz čitavog svijeta. To je trebalo, kako se računalo, pokriti troškove od oko 1,7 milijardi eura za infrastrukturu. No na kraju parade, južnoafrički porezni obveznik će za "najveći party na svijetu" ipak morati platiti 3,3 milijarde eura. To otprilike odgovora svoti koja će se, kako se procjenjuje, sliti na račun moćnog saveza sa sjedištem u Zürichu. FIFA time zaključuje najprofitabilnije Svjetsko prvenstvo u povijesti održavanja ove manifestacije.
Beskompromisne metode

Profit ne bi bio moguć bez beskompromisnih metoda kojima se brane interesi glavnih sponzora. Nkosinathi Jigega je član nevladine organizacije "Street Vendors" ("Ulični prodavači") u Port Elizabethu. On već sedmicama bespomoćno promatra kako FIFA sudskim procesima protjeruje prodavače navijačkih šalova i pečenih kukuruza, neizostavnog folklora svakog južnoafričkog stadiona. I to kako bi McDonalds i Coca Cola zauzeli najbolje pozicije. I to na stadionima koje su južnoafrički građani platili svojim porezima. "Slogan ‘afričko svjetsko prvenstvo’ je samo marketinški trik. U stvarnosti su FIFA i evropske kompanije te koje zarađuju na uštrb južnoafričkog društva. Jer, sve što vidite na televiziji je južnafrička vlada njima besplatno dala na korištenje."

Uz troškove koje prouzrokuje direktno samo Svjetsko prvenstvo, tu su još i "kolateralna" podizanja cijena koja bi Južnoafričkoj Republici mogla i dugoročno štetiti. Mnogi Južnoafrikanci za drastična poskupljenja smještaja i domaćeg zračnog prijevoza okrivljuju upravo Blattera i društvo. No što je najgore, Južnoafrička Republika je stekla reputaciju skupog turističkog odredišta što bi se itekako moglo odraziti na nadolazeće sezone.

Sve će to narod platiti

No financijskim katastrofama tu nije kraj. Južnoafrikanci će još godinama morati plaćati za skupe i nerentabilne stadione. Ono što se dogodilo nakon 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, naime da su stadioni bili zatvarani zbog nerentabilnosti, to čeka i Južnoafričku Republiku. No bogati Japan i Južna Koreja takve si promašene investicije mogu lakše priuštiti nego Južnoafrička Republika. Mnogi stadioni su sagrađeni protivno željama domaćina.

Tako u Capetownu stadion nije sagrađen, kako je to htjela vlada, u gradskoj četvrti Athlone gdje je trebao biti integriran u projekt revitalizacije ove četvrti, nego je na zahtjev Blattera sagrađen na rubu grada bez izgleda za uklapanje u urbane i sportske strukture. Stoga ni ne čudi porazan zaključak protivnika Svjetskog prvenstva. "Svi troškovi se pokrivaju iz javnog proračuna, dakle, poreznog novca. No društvo zauzvrat ne dobiva ništa", zaključuje rezignirano Eddie Cottle.

Slična pitanja muče i tzv. malog čovjeka, kojeg od ispadanja južnofričke reprezentacije zanima samo jedno pitanje: tko će sve to platiti i da li se cijeli cirkus isplatio? Kenneth, konobar u "Mozzi’s Jazz Cabin", jednom skrivenom baru u Sowetu, je od prvenstva u svakom slučaju osobno profitirao. "Za mene lično se Svjetsko prvenstvo isplatilo. Sada imam zaposlenje što prije nije bio slučaj. Mundijal je otvorio mnoga vrata i stvorio mnoga nova radna mjesta i to će tako i ostati", zaključuje optimistično Kenneth.

Innocent, sin vlasnika bara, svojom izjavom bolje dočarava trenutno raspoloženje većine građana Južnoafričke Republike: "FIFA je ta koja od svega toga ima najviše koristi, u svakom slučaju više nego obični Južnoafrikanci. Novac uvijek ide tamo gdje ga najviše ima." Stoga i ne čudi činjenica da je jedna od najprodavanijih knjiga ovih dana u Južnoafričkoj Republici djelo britanskog novinara Andrew Jenningsa, koji se bavi mutnim poslovima Seppa Blattera i njegove svite. Naslov knjige je "Faul!".

DW

Leave a Reply

*

captcha *