IslamBosna.ba- Bio jednom jedan čovjek koji je imao četiri sina. On je želio da njegovi sinovi nauče da brzo ne donose sud o stvarima. Zato je svakog od njih poslao u potragu, da pronađu i posmatraju drvo kruške koje je raslo veoma daleko.

Prvi sin je otišao u zimu, drugi u proljeće, treći u ljeto, a najmlađi sin u jesen.

Kada su otišli i vratili se, on ih okupi kako bi mu opisali šta su vidjeli. Prvi sin reče da je drvo  bilo ružno, savijeno i iskrivljeno. Drugi sin reče da nije, već je bilo prekriveno zelenim pupoljcima i da je bilo obećavajuće. Treći sin se nije složio, kazao je da je drvo bilo puno cvjetova koji su prelijepo mirisali i izgledali prelijepo, te da je to nešto najljepše što je vidio u svom životu. Posljednji sin se nije složio ni sa jednim od njih. On je kazao da je zrelo i prepuno voća, puno života i ispunjavajuće.

Onda je čovjek objasnio svojim sinovima da su sva četvorica u pravu, jer svaki od njih je vidio samo jednu sezonu u životu drveta. Rekao im je da ne mogu suditi o drvetu, ili osobi, samo po jednoj sezoni i da se bit onoga što ko si, zadovoljstvo, radost i ljubav koja dolazi iz tog oblika života jedino može mjeriti na kraju kada se sve sezone završe.

Ukoliko odustanete kada je zima, propustit ćete obećanje vašeg proljeća, ljepotu vašeg ljeta, ispunjenje vaše jeseni. Nemojte dozvoliti da bol jedne sezone uništi radost svega ostalog. Nemojte suditi o životu samo po jednoj teškoj sezoni.

Budite ustrajni i strpljivi tokom teških vremena, a prije ili kasnije doći će bolja vremena.