U Zenicu kada pođem ja"¦ (Zenica blues)

Spontano odlučih doći u Bosnu iz Njemačke da posjetim roditelje. Četvrtak i ponedjeljak bijahu praznici zbog karnevala  slavlja koje je izgubilo svoju prvobitnu pozadinu kao i Božić, koji se pretvorio u "shopping event". Helem, u samoj riječi "˜karneval’ nalazi se latinska riječ za meso "“ "˜carne’. Kad su se kršćani bir vaktile 40 dana prije Uskrsa držali posta (koji to nije u muslimanskom smislu, nego je neki ramazan-light, jedino ograničenje je bilo da ne smiješ jesti meso i sva jela u kojima uživaš) karneval se slavio kao ispraćaj "poguzijskog" načina života i trebao je označiti prelaz iz "˜mesnog’ (materijalnog) u duhovnu sferu bivstvovanja. Danas je karneval obična masovna pijanka i prilika za očajne kućanice da ulove mladog mesa. Čak kažu da Bog (tobe, tobe) u ovo vrijeme ne piše grijehe, pa ko koga uhvati. Jal’ ti triper, jal’ trovanje alkoholom tebe.

Za vrijeme mog boravka u Zenici bio je i skup povodom nezakonitog protjerivanja Imada Al-Husina "“ Ebu Hamze, čovjeka koji je zaslužniji da nosi bosanski pasoš nego pola parlamentaraca Bosne i Hercegovine. I pri tome se ograničavam samo na bošnjačke članove.

U Bosnu se uputih autobusom, a autobusi koji saobraćaju ka Bosni i iz nje nisu izumi koji vas vode kroz prostor nego kroz vrijeme. Svaki put se osjećam bačen u neki konjuktivski vakat koji bi vladao da nije bilo rata; iz šoferovog kasetofona slini Ceca (ili njezini klonovi) pevajući o belom mleku i milionitoj varijaciji jednog te istog šunda. Članovi engleske grupe The Ramones su bir vaktile izjavili da je onaj ko zna svirati više od tri akorda na gitari time izdao punk pokret. Preneseno na Balkan, to znači da ko u svojim "pesmama" obrađuje više od tri teme izdao je turbo-folk, jer je očigledno previše od tipičnog konzumenta ovakvog hamelja očekivati da nešto drugo želi i čuti. Uz šumadijski beat  najlakše se zaboravi surova stvarnost. Poučen ranijim iskustvima da ću biti izložen turbo-folk kontaminaciji ponesoh mp3-player s Kuranom da odmorim i mozak i dušu.

Ne znam zbog čega, jal’ iz radosti što idu u rodnu grudu, ili iz žalosti kad se vraćaju iz nje, u autobusu se uvijek nađe alkoholičara koji drže konstantnim svoj nivo alkohola u krvi. I čim taj nivo padne (putem prirodnih isparavanja što je, s druge strane, atak na vaše čulo mirisa), gastarbajter nadolije loze da bi se uravnotežio zakon postojanosti otrovnih tvari u njegovom organizmu. Helem, mp3 player vam je univerzalno oružje na takvim putovanjima. Pobrinite se da kvalitet zvuka bude što bolji, da s jedne strane nadjača Cecu, a s druge čaršijske mudrosti pijanog dijasporca koje osciliraju između delirija i nivoa petogodišnjeg maksuma.

Objašnjavajući razlog niskih plaća državnih službenika na Orijentu, Murad Hofmann navodi da je to zbog toga što država u samom startu ukalkuliše da će činovnik primati mito od građana, tako da niska plaća i nije neka tragedija. Murada se sjetim svakog puta kad se autobusom približavamo granici. Tada ustane čiko suvozač, uhvati mikrofon i obavijesti putnike da je bolje da svi dadnemo po euro, a on će to ko biva predati graničaru da nas ovaj ne bi maltretirao. Alkoholizirani gastarbajter, koji  vam je od Minhena do Zagreba kao Superhik iz Alana Forda teoretizirao o bjelosvjetskim marifetlucima,  bio je prvi koji je prihvatio suvozačev "deal". I nije shvatio da je ubacivanjem u provizornu "sergija kutiju" za hrvatskog graničara postao žrtva vlastite napuhanosti. Pošto sam sjedio odmah iza vozača vidjeh da se iz kutije u kojoj se "odokativno" nakupilo nekih 40-50 eura izvadi samo 10 i predade se zadnjem čuvaru granice EU.

To je jedan od dodatnih izvora prihoda na putovanju. Drugi je svraćanje u odabrane gostione duž puta s kojima su vozači u talu. "Ja tebi autobus pun potencijalnih mušterija, ti meni zauzvrat džabe ručak." Jedan od tih restorana nalazi se na putu M-17 kod Tešnja, u selu Kosova. U sabahski vakat stigosmo tamo i uzeh abdest na česmi koja se nalazi na samom parkingu.
Dok sam se šuljao oko parkinga da nađem mjesto za namaz, k’o kakav mladi skojevac iz partizanskih filmova, otvoriše se zadnja vrata restorana i iz njih promoli glavu konobarica koja kao da je najvjerniji fan Cecine muzike u radijusu od 20 km. U svom dražesnom i direktnom načinu komuniciranja obrati se meni: "Hoš’ ti klanjat?" Zbunjen, kao da su me Š vabe otkrile, potvrdih, i žena, od koje bih sve drugo očekivao, dade mi ključ za jednu od motelskih soba da mogu klanjati sabah-namaz. Heh, što ti je Bosna. Savremeni tešanjski Ebu Talib.

Na stanici u Zenici me pored babe i već van granice Bosne poznatog smoga dočekaše i cigančad. Ljudi u Bosni imaju različite metode sučeljavanja s direktnim prosjačenjem. Moj brat kad vidi da mu se približavaju Romi koji će ga pitati da im da nešto para, preduhitri ih i pita da li oni njemu imaju dati marku. I tako me pored poslovnog selama staničnih Roma dočeka i molba za koju marku. Babo mi dade uvid u svoju borbu protiv prosjačenja, koja u kreativnosti ne zaostaje za drugima: "Nemoj njemu nazivati selam, on je srpski pop", reče zbunjenom Ciganinu.

Al’ dođoše nova vremena, zaboravismo svi na njega.. (Srce, ruke i lopata)

Izraz da "˜revolucija jede svoju djecu’ neutralno je opisivanje stanja nezahvalnosti koje vlada nakon što po ramenima potapšemo ljude čiji su znoj i krv bili temelj borbe društava za goli opstanak i oprostimo se od njih zabadajući im nož u leđa. Kao kod rodbine koja vam je nekad valjala, ali sad s njima ne želite imati ništa jer su se, eto, vremena promijenila, a njihovo prisustvo vas podsjeća na vakat vlastite nemoći i stidite ih se jer su vam drugi nametnuli kompleks zbog njih. Oni nam dođu kao inkarnacija loše savjesti svakog od nas ponaosob.

Upravo boreći se protiv ovog trenda, Savez dobitnika priznanja "Zlatni ljiljan" i "Srebreni štit" ZE-DO kantona organiziralo je skup na platou zeničkog Trga Alije Izetbegovića da se iskaže da nismo zaboravili ove ljude koji su u ovim vrletima braneći bosanske muslimane mogli naći samo smrt, a nikakvu naftu ili prirodni gas. Privatnim reklamama u Avazu i najavom na radiju i internetu te subote se okupilo "“ prema kasnijim izvještajima "“ oko 5.000 ljudi. Vrijedno spomena je i to što nisu samo Bosanci islamske vjeroispovijesti došli na ovaj skup. Nakon skupa se moglo upisati u peticionu listu podrške Ebu Hamzi i na toj listi su se našla brojna imena bosanskih pravoslavaca i katolika (iz Darkove perspektive ovo bi se moglo objasniti tako da ih je "˜bela Al-Kaida’ odvodila iz stanova s puškom na gotovs na taj skup).

Na skupu su se obratila djeca koja će administrativnom odlukom biti odvojena od svojih očeva. Odrastat će kao jetimi jer im je država smjestila oca u sirijski kazamat. Ovakvo nešto smo do sada poznavali iz komunističke Rusije ili nacističke Njemačke. Ali otkako se Bosna našla u sklopu "osovine dobra", odlučila je primjenjivati ista pravila igre kao i njezin Veliki Brat (za četnike i ustaše u državnim organima Bosne i Hercegovine ovo dođe kao nastavak rata ’92-’95. antiterorističkim metodama).

Koje licemjerje! U Bosnu se sjatio sav svjetski ološ koji bi, k’o fol, da te pouči pravnoj državi i borbi za prava pasa lutalica, dok u isto vrijeme ljudi koji su čučali po podrumima ili se "˜borili na logističkom frontu’ po zemljama Zapadne Evrope ili u vojsci Republike Krmske, sprovode njihovu volju, tako da oni ljudi koji su najzaslužniji da danas ne živimo u jednoj od ustaških banovina ili četničkih autonomnih pokrajina imaju manju pravnu sigurnost nego psi lutalice.

Ali neka nas ne čudi ponašanje naše vlade (čuj naše, tu sjede ljudi koji bi trebali biti u Hagu zbog zločina počinjenih nad muslimanima u ratu, odnosno u KPD Zenica zbog silnih pljački koje su uradili u miru). Kad su laži i sumnjičenja mogli pokrenuti pokolj nad muslimanima Iraka (koji je do sada odnio nekoliko stotina hiljada života i koji mediji na koje se oslanjaju vladajući jalijaši opisuju kao "˜Drugi Zaljevski rat’) zašto onda jedan Ebu Hamza ili nekolicina njih sličnih sudbina na osnovama "˜apstraktne opasnosti’ ne može biti protjeran u Siriju gdje će biti izložen torturama?

Pored Ejmana Awada kao predsjednika U.G. "Ensarije" koje se, čisto radi informacije, nikad nije uspjelo kao takvo zavesti u državnim organima jer je osoba koja je zadužena za stavljanje muhura Srbin koji na ovaj način podržava borbu protiv "bele Al-Kaide", na skupu su govorili i predsjednik udruženja organizatora Š erif Patković, bivši komandant Sedme muslimanske brigade, koji je ukazao na apsurd da je Ebu Hamza opasnost za ovu državu iako nije prekršio nijedan, čak ni saobraćajni zakon, dok Milorad Dodik to nije.

Veoma lijepo je govorio i jedan momak u invalidskim kolicima, po rječitosti mi se učini da je kakav dramski umjetnik. On je podsjetio da je došao da digne svoj glas protiv nepravde i da bi isto tako uradio da se nekom nemuslimanu nanosi nepravda. Skup je prošao u najboljem redu i miru. Ni sama zenička policija nije očekivala ništa suprotno, te vidjeh tek tri policajca u uniformama koji su, valjda, trebali održavati red i mir.

Kasniji izvještaji u medijima Federacije bili su relativno neutralni. Jedino je Amarildo Gutić, koji iz Zenice inače izvještava za BHT, umanjio broj posjetilaca, te je kod njega bilo "nekoliko stotina", dok su Hajat i FTV izvještavali o brojci od oko 5.000 duša na platou. Možda je ovo Amarildova borba protiv unutrašnjih duhova koji izazivaju nemir otkako mu je sin primio islam, pa svoje frustracije ugrađuje u izvještaje koji bi trebali biti objektivni.

Među novinarima koji su stajali i snimali ovaj miting bio je i jedan koji je ličio na Japanca. Ne znam je li stvarno bio Japanac ili su lokalni Kinezi osnovali svoju TV-kuću "1KM TV" pa im je ovaj bio kamerman.

Hajatov Centralni Dnevnik proveo je anketu s pitanjem "Da li treba protjerati Ebu Hamzu iz Bosne". Da još jednom ponovim, njegovo protjerivanje je čisto administrativni akt svojevolje ljudi koji odlučuju o tome. Senad je mogao postaviti i pitanje "Da li podržavate pljačke banki?". I jedno i drugo je kriminal. Helem, glasalo je oko 7.000 ljudi, čime je i nenaspavani Senad bio iznenađen. Njih 1.000 je bilo "za", 6.000 je bilo protiv. Za mog babu je stvar jasna. Ovih 1.000 su bili Lagumdžijini koji od nas napraviše teroriste.

Zbog čega je bilo neophodno izaći i pokazati svoje prisustvo? Allah, dž.š., u Kuranu kaže: "A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." Kad na Sudnjem Danu budemo pitani šta smo učinili da spriječimo nepravdu, onda će oni koji su te subote bili u Zenici barem imati tu slamku da su bili tu. Da li je to bilo dovoljno i da li smo mogli uraditi više "“ ostaje da se vidi. S druge strane, neka se niko ne zavarava da ono što je Ebu Hamza danas, da neko od nas ne bi mogao biti sutra. I zato je neophodno imati seizmičke pipke i na vrijeme dati do znanja onima koji provode državni teror da ne mogu računati s ravnodušnošću svojih građana. Teroristički sistemi prvo hvataju ljude s margina društva krećući se ka širokoj masi sredine društva. Kad je Hitler bio na vlasti prve žrtve su bili Jevreji, dok je pred kraj sloma trećeg Rajha sve više običnih Nijemaca završavalo po logorima zbog "˜antinjemačkih tendencija’.
I na kraju, citat evangelističkog svećenika Martina Niemoellera, kojeg su nacisti držali zatvorenog u KZ Sachsenhausen od 1937. do 1945.

"Kad su nacisti pokupili komuniste, šutio sam jer nisam bio komunista. Kad su došli po socijaldemokrate, šutio sam jer nisam bio socijaldemokrata. Kad su došli po katolike, šutio sam jer nisam bio katolik. Kad su došli po Jevreje, šutio sam jer nisam bio Jevrej. Kad su došli po mene, nije bilo nikoga ko bi mogao protestvovati."

Leave a Reply

*

captcha *