Početkom pedestih godina prošlog stoljeća Izrael je počeo proizvodnju urana za svoj vojni nuklearni program. Izrael je jedna od rijetkih država koje nisu potpisale sporazum o neširenju nuklearnog oružja, i nikad nije pokazao svoj program nuklearnog naoružanja javno.(2) Od Dimona reaktora u pustinji Negev do složenih nuklearnih postrojenja u Hahalu, Soreku, Rehovatu i Jodefatu u blizini granice sa Sirijom, Izrael je izgradio niz velikih nuklearnih postrojenja, od kojih su mnoga pod zemljom. (3)

U jednom incidentu u Dimoni, kad su američki inspektori došli provjeriti upotrebu njihovog nuklearnog materijala i tehnologije vrata su u prizemlju bila zazidana. U lažnoj kontrolnoj sobi je prikazan reaktor kako bi izgledalo da djeluje na nižoj razini nego što Izraelci žele priznali.(4) Puno je priča o tome kako su izraelski dužnosnici dobili nuklearni materijal i tehnologiju iz ilegalno preusmjerenih brodova, krađom urana i opreme iz ”Nuclear Materials and Equipment Corporation” fabrike iz Apolla u Pensilvaniji. (5)

Novinari istraživači, a posebno Mordokaja Vanunu, izraelski tehničar koji je radio u jednom od izraelskih objekata i koji je osuđen 1988. zbog izdaje i špijunaže i osuđen na 18 godina zbog otkrivanja izraelskog masivnog nuklearnog kompleksa, otkrili su podatke i priče od kojih se ledi krv u žilama o izraelskoj nuklearnoj proizvodnji i sposobnosti. Drugi vjeruju da je tokom 1970. i 1980. Izrael radio zajedno s vladom Južne Afrike na testiranju nuklearnih uređaja i detonacija, što je potvrđeno satelitskim snimcima. (6)

Trenutno, inspekcijski tim eđunarodne Agencije za atomsku energiju ima samo pristup Nahal Soreku, koji se nalazi na mediteranskoj obali. Izrael ima tvz. “Samson Option,”(Samson opciju) tj. politiku po kojoj nuklearni arsenal daje zemlji sigurnost, a ako okolni narodi ikada napadnu Izrael, on će imati potencijal da uništi cijelu regiju – analogno Samsonu koji je urušio hram na sebe i svoje neprijatelje – što bi trebalo izazvati ozbiljnu zabrinutost u svijetu. (7)

Nažalost, izraelski nuklearni projekt i produkcija su koncipirani iz vlastitog iskustva u evropskom holokaustu. Stradanje u holokaustu pruža opravdanje i motivaciju za održavanje nuklearnih bojevih glava. Na izraelsko nuklearno oružje se gleda kao na bitan i sastavni dio izraelske sigurnosti protiv onoga što se smatra egzistencijalnim prijetnjama. (Premijer David Ben Gurion je jednom prilikom izjavio: “Židovi Izraela nikad neće biti kao Židovi u Holokaustu. Izrael će biti u mogućnosti izvršiti strašnu odmazdu na one koji pokušaju da ga unište.”) (9)

Skoro je poznato da je Vananu, koji je uhićen nekoliko puta od svog puštanja 2004. zbog kršenja uslovne slobode prema kojem mu je zabranjeno da putuje ili kontaktira strance, zatražio da se njegovo ime skine s popisa kandidata za Nobelovu nagradu. Vanunu ne želi da ga se asocira sa Šimonom Peresom – drugim dobitnikom Nobelove nagrade za mir – koji se  smatra ocem izraelske atomske bombe. Hoće li Izraelci pratiti Vanunuov potez i ukloniti se s popisa naroda koji proizvode i održavaju nuklearni arsenal?

Prije nego automatski odbacimo ovaj prijedlog, sjetimo se da su drugi narodi uspješno i mirno osnovali slobodne zone u kojima nema prisustva nuklearnog oružja. Iran je neprekidno tražio od Izraela i zapadnih sila da u potpunosti eliminišu svoje nuklearne arsenale. Iran je također javno osudio proizvodnju i upotrebu nuklearnog oružja. Bilo bi jako žalosno  i tragično ako Izrael ili zapadne sile pokrenu još jedan holokaust. Zašto tražiti žrtvenog jarca i kažnjavati Iran za nešto što su Izrael i Zapad već učinili, i idalje nastavljaju da rade?

Reference:
(1) Cirincione, Joseph. Bomb Scare, The History And Future Of Nuclear Weapons. New York, New York: Columbia University Press, 2008. p. 53.

(2) Carlisle, Rodney P. Encyclopedia Of The Atomic Age. New York, New York: Facts on File Publishers, 2001. p. 152.

(3) Ibid., p. 152.

(4) Ibid., p. 152.

(5) Ibid., p. 152.

(6) Ibid., p. 152.

(7) Muller, John. Atomic Obsession, Nuclear Alarmism From Hiroshima To Al-Qaeda. New York, New York, 2010. p. 110.

(8 ) Cirincione, Joseph. Bomb Scare, The History And Future Of Nuclear Weapons. p. 53.

(9) Ibid., p. 53.

 

Autor: Dallas Darling
Izvor: english.aljazeera.com
Prijevod i obrada: IslalmBosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *