spiegel.de
Piše: Yassin Musharbash

Mustafa Cerić, poglavar bosanskih muslimana, napisao je esej objavljen u publikaciji koja stoji pod patronatom njemačkih kršćanskih demokrata. S obzirom da je u njemu šerijat proglasio nepromjenljivim, desničarski političari digli su se noge. Ali, nije sve tako jednostavno kako se čini. Berlinske – njemačke konzervativne novine Welt govore o ‘‘eksplozivu‘‘ koji je skriven u tekstu. Sueddeutsche.de piše o ‘‘verbalnom napadu na slobodarsko-demokratski poredak“. A Kristina Köhler, stručnjak za ekstremizam CDU pri Bundestagu, upozorava čak na ‘‘evropski hilafet’‘ za koji se autor zalaže. Čovjek koji je izazvao ove burne reakcije ustvari je iznad svake sumnje o ekstremizmu: Mustafa Cerić je visoko ugledan poglavar dva miliona muslimana Bosne i Hercegovine, nosilac nagrade ‘‘Theodor Heuss“ – i jedan od najinteresantnijih teoretičara evropskog islama. Ali jedno nakon drugog: razlog bure je esej koji je Cerić napisao za decembarsko izdanje magazina European View – magazin koji izdaje briselska fondacija Center for European Studies, CES. CES je konzervativna i bliska je njemačkim kršćanskim demokratima (CDU) i Evropskoj narodnoj stranci, zajednici konzervativnih stranaka EU. Ako je vjerovati Weltu, onda će CES uskoro biti preimenovana u ‘‘fondaciju Helmuta Kola“.

Osam stranica, 23 fusnote

Cerić je za European View pisao o temi ‘‘Islamski autoritet u Evropi‘‘. U srži se radi o teološkom tekstu – na osam stranica i 23 fusnote, složenom u izražaju i potkrijepljenom argumentima. Pored toga, Cerić – što je sasvim razumljivo – koristi terminologiju islamske teologije. I ovdje nastaje problem, jer jedan od pojmova je i šerijat i očigledno da pri tome kod novinara i političara nastaju određeni refleksi. Tačno je da Cerić označava šerijat, kako pišu Welt i sueddeutsche.de, ‘‘vječnim, nepromjenljivim i beskonačnim“, ali nije tačno da time Cerić misli na ‘‘islamsko pravo“, kako obje publikacije pišu. Cerić argumentira da šerijat na arapskom znači ‘‘mjesto za napoj“ ili ‘‘put ka izvoru vode“. U arapsko-vjerskom vokabularu riječ se koristi kao pojam za ‘‘poslaničku vjeru u njezinoj cjelini“. To pokazuju izrazi kao ‘‘Musaov šerijat“, ili ‘‘Mesihov šerijat“. Šerijat, navodi ovaj Azharov svršenik, stoji za vezu između Boga i čovjeka – i znači nastavak deset biblijskih zapovijedi. Cerić navodi tri ajeta iz Kur’ana da dokaže svoju tezu da šerijat označava tu vezu između Stvaratelja i stvorenog. Tek onda formulira navodnu opasnu rečenicu: ‘‘Zbog toga je ova islamska veza, ovaj šerijat, nepromjenljiv i beskonačan.“ Ceriću se ne može prebaciti da je bio dvosmislen, jer on još jednom objašnjava svoju argumentaciju: šerijat nije identičan sa ‘‘primijenjenim islamskim pravom“ koje se naziva fikh. Šerijat je fundament koji uvijek važi. S druge strane, ‘‘dužnost i pravo muslimana je da u kontekstu vremena i prostora i na osnovu svojih iskustava“ definiraju šta je dobro, a šta loše.

Šerijat kao osnova, a ne primijenjeno pravo

Cerićeva opširnost mu nije pomogla: Welt donosi članak sa naslovom ‘‘Publikacija bliska CDU zahtijeva šerijat u Evropi“. ‘‘Imam reklamira šerijat – uz pomoć CDU-a“, naslov je kod sueddeutsche.de. Zašto se ovako brzopleto reagiralo, tim prije jer Cerić u Njemačkoj nije nepoznanica – sedmični magazin Die Zeit nazvao ga je ‘‘islamskim reformatorom“; ‘‘lice evropskog islama“ bio je kod Süddeutsche Zeitung, a za ljevičarski Tageszeitung on je ‘‘posrednik među religijama“. Ovo nije bez razloga; prije tačno godinu dana reis je dobio nagradu fondacije ‘‘Theodor Heuss“ za svoje djelovanje kao posrednik između islama i kršćanstva. U jesen 2006. godine Cerić je izjavio: ‘‘Ko napada slobodu i demokratiju, taj napada i mene kao evropskog muslimana.“ Sedmičnjak Zeit ga je 2006. godine citirao sa riječima: ‘‘Danas integraciju muslimana u evropska društva smatram tako važnom da se moramo za nju zauzeti pa makar i po cijenu asimilacije. Njegov esej u European View stoji u tradiciji njegovih prijašnjih izjava.

Koliko ovlasti treba imati ‘‘imam“?

Naravno da zbog toga tekst nije podložan kritici. Reis zastupa jedan samopouzdani evropski islam, koji se ne želi kriti i koji traži svoja prava. U eseju Cerić traži uvođenje ‘‘evropskog imamata“. On u tome vidi jedan važan korak na putu učvršćivanja islama u Evropi putem institucija. U Bosni i Hercegovini gdje kao reis ima sličnu funkciju na nacionalnoj razini, smatra da raspolaže dovoljnim iskustvom koje može prenijeti na novu instituciju evropskog vrhovnog imama. Nažalost, Cerić ne spominje da mnogi muslimani pod pojmom ‘‘imamat“ podrazumijevaju kombinacjiu vjerskog i svjetovnog vođstva. Oko toga se može diskutirati i koje ovlasti bi imao jedan takav imam. Cerićev esej je vizionaran – on imama zamišlja kao zajednički autoritet sunnija i šiija. I ko pažljivije čita tekst, u njemu može prepoznati odbacivanje svakog vida radikalizma: militante – islamiste on vidi u tradiciji haridžija. Za muslimane je rascjepkanost opasna jer su inače bespomoćni naspram haridžijskih ideja. Esej ne poziva na uvođenje tjelesnih kazni niti zlostavljanja žena – asocijacije koje automatski nastaju u glavi zapadnjaka kada se spomene riječ šerijat. Cerić se oglasio kao samouvjereni teolog koji je u svome eseju koristio islamske teološke pojmove. Ali njega su interpretirali kao političara koji je povrijedio pravila igre oko kojih se svi slažu.

Objavljeno: 14. 5. 2008., Spiegel Online

Leave a Reply

*

captcha *