IslamBosna.ba- Carla ima jedno od ‘onih’ jutara. Ima sastanak osoblja u 8: 30 a mora odvesti djecu u školu na putu do kancelarije. Njen sin, Jonah, se spokojno igra sa svojim Lego kockicama dok ona pravi doručak.

„Jonah“, doziva ga iz kuhinje, ‘vrijeme je da prestaneš da se igraš i da doručkuješ“. Odgovora od Jonaha nema čak iako ga može vidjeti kako sjedi na podu dnevne sobe nedaleko od nje. „Jonah, dođi da doručkuješ“, opet ga zove. Jonah nastavlja da se igra. „Jonah? Jonah!“

Carla je sada već iznervirana, a njena odluka da ostane mirna odjednom je nestala. Ona upada u dnevnu sobu i stoji iznad svog sina: „Jonah! Šta je s tobom, rekla sam da odmah dođeš!“

Ako vam ova scena zvuči poznato, u pravom ste društvu!

Osjećate da vas djeca ignorišu?

Da biste naučili svoju djecu da vas poslušaju iz prvog puta morate im pomoći da usvoje naviku obraćanja pažnje na ono što govorite. Dio usvajanja ove navike jeste obraćanje pažnje na način kako im se obraćate.

Zašto? Ukoliko im nešto ponavljate više puta, a onda ili odustanete ili to sami uradite, ili pribjegnete vikanju, onda možda nenamjerno učite svoju djecu da vas mogu ignorisati sve dok ne odustanete (jer to niste stvarno mislili) ili počnete na njih vikati (tada stvarno mislite to što govorite).

Vikanjem nećete dobiti pažnju djece ali je to problematično jer doprinosi nefunkcionalnom načinu komunikacije. Istraživanje je također pokazalo da vika može imati štetne posljedice na djecu kao i fizičko kažnjavanje poput udaranja. Djeca čiji roditelji su verbalno agresivni pokazuju niže samopouzdanje, veću agresivnost i povećanu stopu depresije.

Šta uraditi umjesto toga? Navodimo vam detaljan vodič koji će dovesti do toga da vas djeca poslušaju iz prvog puta

  1. Prvo, budite sigurni da su djeca stvarno čula kada ste im rekli da nešto urade (ili da ne rade) nešto. Vikanje kroz kuću ili uz stepenice se ne računa. Za manju djecu, kleknite ispred njih i uspostavite kontakt očima prilikom iznošenja vašeg zahtjeva. Prijateljski dodir po ruci, ili neka druga pozitivna fizička veza također pomaže. Za stariju djecu, uspostavite minimalni kontakt očima i potvrdu da su vas stvarno čuli.
  2. Shvatite da postoji mogućnost da vas ne ignorišu namjerno. Mlađoj djeci (naročito onoj ispod 14 godina) je lagano odvući pažnju i često čak i ne primjećuju ono što se oko njih događa. Istraživanja su pokazala da djeca koja su uključena u neku aktivnost, poput igranja, čitanja, ili igranja igrica, često ne primjećuju druge stvari u svom okruženju. Njima nedostaje ono što se zove ‘periferna svijest’. Ova ograničena periferna svijest može dovesti do toga da djeca ne registruju šta se oko njih događa, uključujući i roditelja koji stoji u njihovoj blizini i razgovara sa njima, čak i kada se čini da nema šanse da nisu primijetili. Dakle, gajite tračak sumnje kada se čini da vas djeca ignorišu. Pogledajte prvi korak, gore iznad.
  3. Shvatite da mogu da vas namjerno ignorišu. S druge strane, pojedina djeca će ‘testirati’ svoje roditelje kako bi vidjeli šta se dešava ukoliko vas ignorišu. Ovo je veoma važna informacija za njih, i sasvim normalan dio razvoja. Uzmite u obzir da ste ih možda nenamjerno u prošlosti učili da vas mogu ignorisati.
  4. Kada ste se uvjerili da su vas čuli (prvi korak, iznad) pitajte ih još jednom i sačekajte šta će se dogoditi. Ukoliko urade ono što ste tražili, posao je završen. Ukoliko ne, pitajte ih još jednom, a zatim dodajte sljedeće korake na vaš zahtjev.
  5. Recite im zašto ste to od njih tražili, to jest, dajte im razlog vašeg zahtjeva. Obrazložite svoj zahtjev. Ovo pomaže djeci jer im nudite obrazloženje i pokazujete im da to nije nebitno. (Napomena- ‘Jer sam to tako rekao’ nije razlog, to može dovesti do borbe za prevlast ili tajnovitosti). Pomozite djeci da razumiju pravila ili zahtjeve koji im mogu izgledati nebitno, kada su bitne, pokazati im utjecaj njihovog ponašanja na druge. Ovaj korak ne garantuje neposredno povinovanje vašim zahtjevima, ali će pokazati vašoj djeci da su vaši zahtjevi razumni i također će biti model za korištenje dobrih razloga za motiviranje ponašanja. Na primjer: „Molim te , obuj sada cipele. Moramo ići za minutu ili ćemo zakasniti da pokupimo tvoje prijatelje a to ne bi bilo lijepo“.
  6. Ukoliko je moguće koristite i prirodne posljedice. Prirodne posljedice slijede a da roditelji nemaju ništa s tim, poput mokrih nogu jer su izašli u japankama umjesto gumenih čizmica, ili što im odjeća nije oprana jer su je (opet) ostavili na podu spavaće sobe. Prirodne posljedice su često najbolji učitelji, osim kada mogu predstavljati rizik za zdravlje i sigurnost. Veliki broj puta situacija u kojoj se nalazimo sa našom djecom nema prirodnih posljedica i zahtijeva da se umiješamo i nešto aktivno uradimo, kao kada naše dijete šutira sjedište u avionu, ili nam se obraća sa nepoštovanjem. Kada prirodne posljedice nisu opcija, idite na naredni korak:
  1. Dajte im fer upozorenje na moguće posljedice – a to je ono što će se dogoditi ukoliko se ne povinuju vašem zahtjevu. Na primjer: „Odlazimo iz parka za pet minuta. Ukoliko ne kreneš sa mnom kada kažem da je vrijeme da se ide, onda nećemo doći u park sutra nakon škole jer tvoje ponašanje otežava odlazak na vrijeme“. Fer upozorenje je bitno jer djeca unaprijed znaju koje su posljedice zbog kršenja pravila ili ignorisanja zahtjeva, onda oni biraju kako da se ponašaju, da li će slijediti pravila, ili prekršiti pravilo i snositi posljedice. Nema iznenađenja. Dajte im fer upozorenje od mogućih posljedica – to jest, ono što će se dogoditi ukoliko se ne povinuju vašem zahtjevu. Nakon što ste ponovili svoj zahtjev, i dali razloge i fer upozorenje o posljedicama, pružite djeci priliku da odgovore. Ukoliko ne urade ono što ste tražili, i ukoliko je to razuman zahtjev, sljedeći korak je da provedete posljedice koje ste im predočili da će se dogoditi.

Ovaj posljednji korak, ukoliko je potrebno, je bitan, jer pokazuje vašoj djeci da ste mislili ono što ste rekli. Dosljednost je ključna.

Autor: Dr  Erica Reishcher

IslamBosna.ba