Njen otac, koji je katolik iz Salvadora, želi da statua ostane.

Moram ga poštovati, kaže Avelar.

I pronašla je udobnu ravnotežu: ona prekriva statuu sa fotografijom svoje porodice.

Avelar , 31 godinu stara, konstantno se bori da uspostavi ravnotežu u svojoj familiji, u vanjskom svijetu, u sebi samoj. Odrastajući, ona je bila djevojka koja je odlazila na plaže, nosila majice na tregere, plesala salsu. Danas, ona je ubijeđena Muslimanka koja daje prednost islamskoj odjeći i izbjegava muško društvo.

Ona je prva muslimanka u porodici koja nikada nije znala za bilo kakvu religiju mimo katoličanstva.
Šrom zemlje (SAD), hiljade Latino-emigranata se nanovo definišu kroz Islam, uključujući i nekoliko stotina u regiji Washintona, prema informacijama nacionalnih islamskih grupa i vođa zajednica. Precizne cifre nisu dostupne, ali procjene variraju između 40 000 i 70 000.

Konvertiranja govore o velikoj evoluciji emigrantskog identiteta, kako nove generacije preuzimaju kulturnu smjesu ideja kojima su emigranti rijetko bili izloženi u svojim domovinama. Danas, lakše je nego ikada naučiti o Islamu preko španskih prijevoda Kur´ana, islamskih magazina i web stranica.

Međutim, prigrljivanjem nove vjere, Latinosi se suočavaju sa problemima čiji nivo se proteže od krivice do diskriminacije, kao muslimani u post-11-septembarskoj Americi.

Ponekad se osjećaš kao da izdaješ ono što jesi, ili da se odrićeš svoje porodice, kaže Avelar mekanim glasom. Ona je niska i okruglog lica.

Konvertiti potiču iz različitih krajeva Latinske Amerike. Neki kažu da u Islamu vide ubijeđenje i jednostavnost koje nisu našli u Katoličanstvu. Kao i tijesno povezana Latino kultura, i Islam naglašava važnost porodice, što može i olakšati prilagođavanje konvertitima.

Neki su međutim motivisani osjećajem otuđenja u naciji koja je imigracijom raspršena. Latino žene nađu ono što većina zapadnjaka rijetko vidi- poštovanje prema ženi, suprotno mačo kulturi, kako kažu neki konvertiti, u kojoj su odgojeni.

Na petak prije Uskrsa, dan koji nema više nikakvu religijsku vrijednost za Avelar, ona je prisustvovala džumi, sedmičnoj grupnoj molitvi kojoj prisustvuju svi prakticirajući muslimani. Odvezla se do male džamije u Annandale u srebrnastoj Hondi, sa natpisom “Ne vozi brže nego tvoji meleci mogu da lete” na okviru od vozačke dozvole.

Obučena u crni hidžab ili maramu i crnu haljinu, nestala je u rijeci emigranata. Muškarci su ušli na prednja vrata. Avelar je skrenula na stranu i sa drugim ženama ušla unutra.

Katoličanstvo na ispitu

Za Priscillu Martinez, koja pripada trećoj generaciji meksičkih Amerikanaca, prelazak na Islam je započeo jednim pitanjem. Za Margaret Ellis, panamskom Amerikankom prve generacije, završio je sa odgovorom.

Odrastajući u Texasu, Martinez je upitala svoga svećenika zašto katolici vjeruju u Sveto Trojstvo- Oca, Sina i Svetog Duha- ali kaže da nikad nije dobila zadovoljavajući odgovor.

Dolazila su i druga pitanja, sve do zaključka: Nisam osjetila da imam vezu sa Bogom, kako kaže Martinez, 32 godine stara, koja živi u Ashburnu sa svojim čovjekom muslimanom i djecom.

Na teksaškom univerzitetu je upoznala Islam u toku jednog kursa o historiji Bliskog Istoka i za vrijeme predavanja koja su organizirali muslimanski studenti. Na kraju brucoške godine je Martinez izgovorila šehadet, svjedočanstvo kojim se postaje musliman. Kada je to rekla svojoj katoličkoj porodici, dali su joj ultimatum: Ili napusti Islam ili našu kuću. Martinez je napustila njihovu kuću.

To je bilo kulturnije nego bilo što drugo, sjeća se Martinez, srednje visine i u zelenom hidžabu. To je bilo nešto strano njima, i još više učvrstilo činjenicu da se nisam vraćala u crkvu.

Danas je, kaže ona, u dobrim odnosima sa familijom. Plivanje je jedina stvar koja joj nedostaje iz prijašnjeg života. Sada pliva samo na privatnim mjestima ili sa drugim ženama, i nikada pred muškarcima, osim njenog supruga.

Ellis je, takođe, bila nezadovoljna katoličanstvom i rekla da katolici u Panami nisu religiozni. Ona je željela dublju vezu sa Bogom.

Nakon što je konvertirala, tetka njene majke joj je rekla: Kako si mogla ostaviti vjeru svoje majke?

U Sjedinjenim Državama, Ellis je nastavila da se pita: Gdje ja pripadam? Kao crna Latinka, otkrila je da je mnogi crni Amerikanci neće privatiti. A Latinosi koje je upoznala su bili uglavnom iz nacija bez mnogo crnaca.

Za mene, perfektno pribježište je bila muslimanska zajednica, jer za nas nije važno odakle si i kako izgledaš, kaže Ellis (44). Danas se ona zove Farhahnaz Ellis.

U javnosti, njen Latino-identitet, kao i u većine convertita, je većinom nevidljiv. Elli se sjeća jednog dana u Restonu, kada je čula dvije žene koje su gledale u njenu islamsku odjeću kako govore na španskom: “O moj Bože, pogledaj u nju. Ona je luda. Tako je vruće!”

Nastavit će se inšAllah

Preveo Halil Senusija

22. 6. 2006.

Preuzeto iz The Washington Post-a

Leave a Reply

*

captcha *