BOSANSKO – HERCEGOVAČKA PJESMA

Podcjenjujuči opasnost od nacizma, Frojd je, prema Ernestu Jonesu, tvrdoglavo vjerovao da će Njemci obuzdati nacistički pokret, jer : „narod koji je dao Goethea ne može postati loš“ (Jones, 1579.,vol.III, str.151).

Opet, kažu za Goethea da je bio oduševljen ljepotom, jednom baladom „Hasanaginicom“, koju je iznjedrio, koja pripada narodu, . . . čovjeku Bosanskom. To ga je (po)taknulo tako jako da je izučavao jezik kojim govore ti ljudi.

„VIRTUTEM FORMA DECORAT“ –LJEPOTA KRASI VRLINU , napisao je Leonardo u pozadini portreta portreta Ă�inevre de ‘Benći, a također je Leonardo rekao:

-„Velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je malo poznaješ, malo ćeš je, ili je uopće nećeš moći voljeti”

Frojd je oduševljen Goetheom, a Goethe „Hasanaginicom“.A ova balada je narodna tvorevina

Aristotel, najznačajniji mislilac antike, je napisao djelo, Ars Poetica, razmišljajući o umjetničkom stvaralaštvu. Takodjer je u svojoj teoriji uzročnosti primijenio sofisticiranu i utjecajnu analizu uzroka. Da bi ilustrirao svoje ideje, Aristotel opisuje promatranje kipa.

   1. promatrajući kip(ili stećak) možemo ustanoviti da je isklesan od velikog bloka bijelog mramora. Radi se o mramornom kipu(npr. stećku) Ovo je opis onoga što se kod Aristotela zove materijalni uzorak (tvar ili u poeziji riječ …)
   2. Takodjer znamo da kip nije samo blok mramora , već mora imati i oblik. To je formalni uzrok (oblik)
   3. Kako je kip dobio taj oblik (kako je taj oblik obrazovan) jedan je odgovor: klesanjem, udarcima kiparova dlijeta. To odgovara onome što Aristotel zove efektivnim uzrokom (uzrokom kretanja)
   4. Konačno u opisu kipa hvalimo kipara. To je dakle proizvod autorove genijalnosti i izvanrednog talenta. To Aristotel zove konačnim uzorkom (svrhom)

Narod kao autor !?, i to vrlo snažnog lirskog izričaja.

Kako to ?

Mislim da se odgovor krije u njegovom odgoju ! Karakter tog odgoja se može najbolje sagledati u pjesničkom stvaralaštvu tih ljudi.
Od davnina je to.

Fragment sa stećka Radimlja-Stolac:

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,
al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

(jezik je kuća bitka – Hajdeger)

RIJEČ

(DAS WORT – Helderin)

Čudo izdaleka ili san

Donio sam na ivicu moje zemlje

I čekao dok sijeda Norna

Nije našla ime u svom kladencu –

Zatim sam mogao to da neposredno i snažno zgrabim

Sada ono sveta i sja duž granice…

Jednom sam se sa srećnog putovanja vratio

S blagom obilnim i lomnim

Tražila je dugo i obznanila mi :

„Tako nešto ne spava ovde na dubokom dnu“

Poslije čega mi je ono nestalo iz ruke

I nikad moja zemlja nije dobila bogatsvo…

Tako sam tužan naučio odricanje:

Nijedna stvar ne može da bude tamo gde riječ nedostaje.

Pjesma je oblikovana u sedam strofa sa po dva stiha. Završna strofa ne samo da zatvara pjesmo –ona je u isti mah i otvara. To je očigledno već i u činjenici da samo završni stih eksplicitno kaže ono što je u naslovu : Riječ. Završni stih glasi:

Tako sam tužan naučio odricanje:

Nijedna stvar ne može da bude tamo gde riječ nedostaje

Mi smo izazvani da završni stih preoblikujemo u iskaz sa sadržajem: stvar nije tamo gdje riječ nedotaje. Gdje nešto nedostaje, tu postoji lom, šteta. Nanjeti nečemu štetu znači : nešto tome oduzeti, dopustiti da nešto manjka. Gdje manjka riječ tu nije stvar.

Tek riječ,kojom raspolažemo, daje stvari biće.

Šta je riječ da ima takvu moć?

Šta je stvar da joj je potrebna riječ d bi postojala ?

Šta tu znači biće, te se ono pojavljuje kao dar koji se iz rijeli dodjeljuje, stvari ?

Pitanja samo pitanja ?

Ovo je odlomak iz knjige Martina Hajdegera „MIŠLJENJE I PEVANJE“, poglavlja u knjizi se zovu :

  •     Prevladavanje metafizike;
  •     Načelo identiteta
  •     Onto-teo-loško ustrojstvo metafizike
  •     Građenje , stanovanje, mišljenje
  •     Stvar
  •     Hilderin i suština poezije
  •     „…pjesnički stanuje čovjek“
  •     Jezik
  •     Riječ
  •     Put ka jeziku

Za Hajdegera jezik je kuća bitka, „mjesto“ na kojem bitak izvire i kojim se obznanjuje.

Na jednom drugom mjestu, načinom jednostavnim bez intelektualističkih akrobacija o bitku Šejh Abdurrahman Sirrija ovako govori:

Srce je Bozija kuća

Egzistencija ovoga svijeta je samo jedna vizija,
Nebo i zemlja su samo posuda jedne vizije.
U svemu sto postoji, malom i velikom,
nalazi se Jedan,
Svoj opstanak u ništavilu
prikaza onaj koji nema znaka.

Tvoji izrazi “ja” i “ti” su samo jedna vizija,
I sto god ti rekneš samo je vizija u viziji.
Ono sto u tebi kaze “ti” nije li očevidno samo riječ?!
Ako Gospodar riječi tebi oduzme svoju riječ,
šta će ostati!

Kad se riječ izgubi,
budi uvjeren da će se izgubiti i oblik.
Veliki poslanik je srce nazvao Božijom kućom.
I u tome je ponos svijeta otkrio mnoge tajne,
A na njegovu se licu pokaza tajna (odredbe):
“Budi, pa bi.”

 

Šejh Abdurrahman Sirrija (1775. – 1847.)

Abdurrahman Sirri Sikirić rođen je u Fojnici, gdje je završio mekteb i medresu a usputno pohađao i mjesnu tekiju, Prema ispoljenim kvalitetima, Abdurrahman dobiva ovdje i naziv “Sirri”, što znači “Tajanstveni“. Pjesničko stvaralaštvo Sirri-babe, čiji pjesnički opus obuhvata 24 pjesme, od čega 3 na narodnom i 21 na turskom jeziku. Nakon prevoda našle su mjesto u više domaćih antologija alhamijado književnosti, a po sadržaju su mistično – misaone, didaktične i pobožne.

Budi fin, nemoj biti neodgojen. Valjal’ to tako ? Isplatil se biti fin ? Trebal bit’ fin ?

· Iz pjesama, preciznije rečeno ilahija i kasida, koje navodimo, uviđamo se da su svi aspekti ljudskog života zastupljeni, metafizički, životni, dobno, bilo da je riječ o spolu, muškom ili ženskom, također i jednom pozitivnom odnosu spram zdravlja i čistoće

Uspavanka

I

Spavaj, sine, san te prevario

Prevario, ne zaboravio,

Koji te je i dosad varao,

bolje oslen nego doslen sine.

Spavaj, sine , rasti spavajući,

Raste majka tebe gledajući.

Majka sina i bije i kara

I opet se snjime razgovara.

Nemoj sina biti ni karati,

Jer će tebi pod starost valjati.

Kad ti staneš abdest uzimati,

Meho će ti mahramu držati.

Kad ti staneš na namaz klanjati

Meho će ti serdžadu sterati.

Zaspi , sine rasti spavajući,

I ja rastem tebe gledajući.

VI

Majka sina i bije i kara

I opet se s njime razgovara,

Sjedi babo pa ga odgovara:

„Nemoj sina biti ni karati,

Jer će tebi pod starost valjati.

Nije Huso na sokaku bio,

Već je Huso u mektebu bio,

U mektebu djeci kalfa[1] bio,

Do podne je hatmu proučio,

A otpodne ćitab-hamajliju[2]“.

Hasan Kaimija je rodom Sarajlija, a prezime mu je bilo Zrinić ili Zrnić. Živio je i djelovao u drugoj polovini XVII stiljeća.

U Sarajevu je bio šejh Sinanove tekije, a i svoju kuću je pretovorio u tekiju. U vrijeme pred sam bečki rat (1683. -1699.) nastala je jedna pobuna u Sarajevu, u kojoj su ubijeni kadija i njegov zamjenik. Posebno poslati inspektor iz Istambula pogubi 12 ljudi, a 56 posla u zatočeništvo, među kojima je bio i Kaimija, koji se bio istakao kao pučki tribun jer je tražio da se od sarajevskih trgovaca špekulanata oduzme žito i radijeli sirotinji.

KASIDA O DUHANU

Hasan Kaimija

Bujurmišdur[3] gospodar,
Ostante se[4] tutuna,
Kim isterse[5] boži dar,

Nek s’ uvede[6] tutuna[7].

Nemojte se po zlu vrijet,
Čujte, što ću vama rijet:
Ko god hoće čisto mrijet,
Nek s’ uvede tutuna.

Zločesta je rabota,
Pušit ga j’e sramota,
Jer je vrlo grehota.
Ostante se tutuna.

Nuti muke tvrde,
Sve haljine smrde,
Svakomu se grde.
Ostante se tutuna.

Ko uspuši pako
On je sebe smako
I uvjek je plako.
Ostante se tutuna.

Ko ga pije zlo pati,
Nemojte se trovati,
Lulu, kamiš kopati.
Ostante se tutuna.

Lulom o tle kucuka,
Oko sebe pljuvuka,
Gore negda bljuvuka.
Ostante se tutuna.

Smrdi kano hala[8],
Zarar[9] čini mala[10],
Ostante se belaja.
Ostante se tutuna.

Tutundžija[11] svaki blid,
Iz nosa mu teče jid,
Bio taze[12], bio sid.
Ostante se tutuna.

I mi smo ga pili
I u smradu bili,
Kao Bogomili.
Ostante se tutuna

Zločesto je po vjeru,
Ružno jedni umjeru,
U zemlju se uvjeru.
Ostante se tutuna.

Jusuf-beg Čengić zvani Pašić iz Foče, napisao je godine 1866. podužu pjesmu poznatu pod imenom „Avdija“ u kojoj je savjetovao svoga sinovca Abdullah-bega, Avdiju, pa su se njegovi savjeti prepisivali i prenosili naustice, dok ih nije Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak izdao. Ali on ih ustvari i nije samo izdao nego ih je prepjevao i proširio. Dok je Čengić spjevao 43 strofe po 3 stiha, kapetanović je spjevao 183 strofe po četiri stiha i razdijelio građu po poglavljima. Njegove moralne i praktične sentecije su se pamtile i još uvijek pamte, i ljudi su ih citirali u odgovarjućim zgodama.

AVDIJA

(nekoliko stihova)

Hajd’ Avdija , ti na vaz[13],

Klanjaj pet vakat’ namaz

Terć[14] ne ćini Božji farz

A za Boga, Avdija

Treba zećat[15] davati

I fukaru[16] stimati[17]

Pa ćeš više imati

Svega, brate Avdija

Dobar čovjek ne šara

On nikoga ne kara

L’jepomr’ječi otvar

Tvrda vrata, Avdija

Uljudno se ponašaj

A lijepo postupaj

Iskreno se ti vladaj

Sa svakijem, Avdija

….

Haram-lokme[18] ne jedi

Ti istinu besjedi

A besposlen ne sjedi

Dobro po te, Avdija

Nemoj jednu misliti,

Nemoj drugu zboriti

Grohotom se smijati

Sinu zarar[19], Avdija

Čista srca ti budi

Nek te svijet ne kudi

Na to paze svi ljudi,

Istina je, Avdija

….

Naučenu čovjeku

Ljubi skute i ruku

I kaži mu za muku

Kazaće ti, Avdija

Uči, brate, i piši

Pa ćeš biti sve viši

To je zanat najljepši

Na svijetu,Avdija

U nauci naš je spas

S naukom se teče glas

Najbolje je to za nas

Naučiti, Avdija

Ko zna dobro učiti

Osobito pisati

Neće nikad ostati

Gladan, brate Avdija

Neprijatelj pametan

Bolji nego brat glupan

To se znade kao dan

Kod svakoga, Avdija

Treba brate iskren bit

Neš kod ljudi izgubit

Onda će te svak’ ljubit

K’o svog brata, Avdija

….

Nemoj nikog vr’jeđati

I krivo ga gledati

Nemoj jamu kopati

Ni pod kijem, Avdija

Nikog nemoj varati

Svoju dušu kaljati

Jera ćeš se kajati

Kad li tad li, Avdija

….

Ko drugoga prevari

On sam sebe obori

Pa mu svijet govori

„Jadan ti je“, Avdija

Kad se budeš ženiti

Gledaj kog ćeš uzeti

Jer se pošlje kajati

Nema fajde, Avdija

Skitalicu ne gledaj

Kućenicu izbiraj

Pa ćeš znati što je raj

Ovog sv’jeta, Avdija

Kad u kući vlada mir

Bolje je neg carev pir

Pa da jedeš hljeb i sir

Slatko ti je, Avdija

Jusuf Čengić ovako

Pis’o, rek’o i plako

Jer je tebi obrek’o

Kazat’ pravo, Avdija

Muhamed Hevaji Uskufi

Je uz hadži Jusufa sina Muhamedova iz Livna , prvi dosad poznati bosanski pjesnik koji je pjevao na narodnom jeziku, koji on naziva bosanskim. Živio je u prvoj polovini XVII stoljeća. Rodom je iz Dobrnje kod Donje Tuzle u zvorničkom sandžaku, kako stoji u predgovoru njegova tursko-bosanskog riječnika u stihovima poznatog pod naslovom „Makbuli-arif“ ili „Potur –Šahidija“

SAVJET ŽENAMA

(nekoliko stihova)

Ah Boga vam, sve žene,

Bac’te zlu ćud od sebe,

Svjet uzmite od mene,

Bac’te zlu ćud od sebe!

Ej vi žene udate

Grijeha se čuvajte

Muža dobro slušajte !

Bac’te zlu ćud od sebe!

Što muž neće ne rad’te

Na sotonu ne jaš’te

Mužu hatur ne kvar’te.

Bac’te zlu ćud od sebe!

Ah Boga vam Sarajke

Ne slušajte vi majke,

A ni one ebejke.

Bac’te zlu ćud od sebe!

Koja kuću rasipa,

Nije žena lipa

Gora nego slipa

Bac’te zlu ćud od sebe!

Kad je zla ćuc uhiti

Nek od sebe nju hiti,

Pa na dobro pohiti

Bac’te zlu ćud od sebe!

Zaključak:

ODGOJNI ASPEKT PJESME-BOSANSKO HERCEGOVAČKIH MUSLIMANA

– izvire iz vjerovanja i upravljanja života prema njemu. Iz tog vjerovanja proizilazi i ljudska aktivnost koja se ogleda kroz način življenja. Kultura proizilazi iz religije, kultura stanovanja, oblačenja, ishrane, ponašanja i svih drugih aspekata čovjekovog odgoja bivstvovanja i stvaralaštva.

Najpotpunijeg je imana onaj vjernik koji ima najbolji moral [20]!

Vjerovanje Božijih poslanika, koji su uzori na putu razvoja, nužan je element za biće čovjeka. Ako neko ne vjeruje Božije poslanike, čija je duhovna strana potpuno usklađena sa vanjskom formom ili suretom u kome se razvija osoba. On će kao uzora uzeti nekoga drugoga, nekoga čiji razvoj nije afirmirao sve snage i mogućnosti duše, razvoj čiji plod nije odgovarajući nivou čovjeka. Posljednji od poslanika je Allahov rob i poslanik Muhammed s.a.v.s.. Njegove osobine, njegov govor, djela i ponašanje u potpunosti odgovaraju najvišem položaju i on je savršeni čovjek –El insanu kjamilu- milost svim svjetovima i primjer svim ljudima koji ga mogu i koji imaju sposobnost prihvatiti ga za primjera bez obzira kroz kakva korita im teče voda života.

Poslan sam da usavršim etičke vrline kod ljudi [21].

Taj primjer se slijedi ukoliko je gledanje u budućnost vezano za sudnji dan.To je posljednja raskrsnica na kojoj se skreće u jedan od dva svijeta vječnosti (raj ili pakao). Na toj raskrsnici oni koji njega slijede idu u vječnost zadovoljni sretni, sigurni i spašeni. Ovakvo vjerovanje razvija brigu za posljedice i stanje u budućnosti, koja seže do zadnje granice neizvjesnosti, a to je sudnji dan od kada počinje vječnost. Na ovome svijetu koji je u odnosu na ahiret, samo njiva na kojoj se sije sjeme čiji se plodovi ubiru u jednom od dva svijeta u kojima se vječno živi, neke stvari, riječi, djela i odnosi, određuju se korisnim, a neki štetnim. Iz islamskog vjerovanja korist i šteta procjenjuju se po Allahovoj dž.š. odredbi, te je vjerovanje u korisnost nečega i štetnost drugoga, što je sastavni element svakog čovjeka, u islamskom vjerovanju utemeljeno na mjerilima ahiretskih posljedica. Dakle određivanje nečega korisnim, a drugoga štetnim vrši se na osnovi stanja do kojega dolazi u svijetu vječnoga života, ili odabir sjemena, a to su sveukupne aktivnosti na ovome svijetu, vrši se po spoznaji ahiretskih plodova koji će se ubirati.

U tome leži suština odgoja i vladanja po njemu, barem kod muslimana.

„ Ako se čovjekova nada stavi samo u ovaj život, ako se samo ovdje može život uživati, tada nije ni čudno ni nerazumno ako se sreća traži u izbjegavanju svega što je ovdje neugodno, i u slijeđenju svega što ovdje uveseljava… Ako nema izgleda iza groba, tad je zaključak opravdan: pijmo ijedimo; uživajmo u onome što uveseljava, jer sutra smo mrtvi.[22]“, riječi su John Locka.

U vlastitom slučaju mogu samo reči da je svaki istinski odgoj u stvari samo-odgoj, intriznična motivacija potaknuta spoznajom, dolazi dobrovoljno i ne nametanjem. Bez toga nema stvarne promjene u čovjeku. Obrazovanje i odgoj kroz instituciju često je manipulacija, ili vid dresure. Odgoj nije neposredno mjenjanje čovjeka, jer kao odgajatelj, najviše se postiže svojim ličnim primjerom, savjetom ili bilo čim drugim, da se pokrene ili dobije jedna unutarnja odluka koja će biti u korist dobrog. Danas najviše nedostaje lijepa riječ i vrlina, senzacija je zamjenila oduševljenje. Nažalost kad nenormalne stvari postanu masovna pojava, onda je to normalno. (!?)

Majka, a i babo bi reci: „Nemoj TI!“, biva pusti druge.

Spas i sreća je u istini i iskrenosti.

Treba bit’ fin !

LITERATURA:

1.) «POVIJEST PSIHOLOGIJE», Hothersall David, Naklada Sap, Jastrebarsko, 2001

2.) «MIŠLJENJE I PEVANJE», Hajdeger Martin, Nolit, Zgreb, 1982.

3.) «ARISTOTEL: O PESNIČKOJ UMETNOSTI», Rad, Beograd, 1982.

4.) «POBOŽNE PJESME BOSANSKOHERCEGOVAČKIH MUSLIMANA», Sarajevo, 1969.

5.) «TURCIZMI U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU», Škaljić Abdulah,Svjetlos, Svjetlost,Sarajevo,1989.

6.) «LEONARDO», Celner Frank, Taschen GmbH,2002

7.) «TAKO JE GOVORIO MUHAMMED RESULLULAH», Grafičar, Tuzla,1991.

8.) U PEDAGOGIJU», Giesecke Hermann, educa, Zagreb, 1993

[1] Kalfa – korepetitor

[2] Ćitab-hamajlija = knjižica molitava i kraćih poglavlja iz Kur’ana

[3] Bujrumšidur – zapovjedio je

[4] Ostante se – okanite se

[5] Kim isterse –ko hoće

[6] Neka se uvede – neka se okani

[7] Tutun – duhan

[8] Hala – zahod, poljski toalet

[9] Zarar činiti – štetovati

[10] Mal – imanje, bogatstvo

[11] Tutundžija – pušač

[12] Taze – svjež, mlad

[13] Vaz – vjerska pouka

[14] Terć činiti – ostavljati

[15] Zećat – vjerski porez ( zekat )

[16] Fukara –sirotinja

[17] Stimati –ugledati, pomoći

[18] Haram lokma –nepošteno zarađen zalogaj

[19] Zarar –šteta

[20] Hadis

[21] Hadis

[22] J. Lock „Essay on Human Understanding“, sv.II, poglavlje 28, par.10 i dalje
 

Leave a Reply

*

captcha *