U petak 20.06. bio sam pozvan u crkvu kršćanske sekte “Johannische
Kirche” da im održim predavanje o osnovama islama. Pozivu sam se rado
odazvao i za izlaganje sam od prisutnih dobio veoma pozitivne reakcije
te se odlučih da prepričam kako je bilo jer smatram da metodologija
približavanja islama ljudima koji o njemu ranije ništa nisu čuli, treba
biti prilagođena njihovom poimanju svijeta. Za poslanika Muhammeda a.s.
se kaže da je ljudima govorio tako, da su ga svi razumjeli i velika je
greška ljude opterećavati dugim monolozima jer je poznato da u
najidealnijem slučaju koncentracija traje nekih 40 minuta. Predavanje
sam držao uz pomoć power point prezentacije koju sam ograničio na svega
4 lista, a ovo tehničko pomagalo sam odabrao jer informacija ostaje
bolje zapamćena ukoliko pored audio inputa (sam ders) se kod slušaoca
uključe i vizuelna čula (oko).

Predavanju je prisustvovalo pedesetak članova crkve. Nakon što me pop predstavio; digli su se na noge i počeli da recituju “Oče naš”.
Situacija je bila bizarna jer sam sjedio okrenut licem njima a oni su
izgovarali tu molitvu. Nakon što su završili počeo sam sa dersom, u
koji sam namjerno, s ciljem opuštanja situacije ugradio lakše ‘off topice’ koji su veoma dobro ispunili svoj cilj.

“Poštovane
dame i gospodo, raduje me da sam večeras pozvan u prostorije vaše crkve
da vam se obratim s jednim izlaganjem o osnovama islama. Predavanje
neće biti duže od 40 minuta, jer znam da kada čovjek dobija informacije
o nečemu novom da je veoma teško da ih sve preradi. Zbog toga moje
izlaganje neće ići u širinu – spomenut ću samo najosnovnije o islamu.
Ono neće ići ni u dubinu – neću vas zamarati teološkim zavrzlamama,
niti će ići u dužinu jer utakmica Hrvatska-Turska počinje za 45 minuta
te je ovo dodatni razlog da požurim jer znam da ljubitelji nogometa me
pred kraj neće ni slušati (smijeh u publici).

Kada nam se govori
o nečemu nepoznatom onda automatski u svojoj glavi pokušavamo da nađemo
paralele s onim što nam je već poznato da bi nove informacije bolje
shvatili. Tako da ću pokušati – gdje god je to moguće – koristiti
vokabular i slike kršćansko-okcidentalnog kulturnog kruga. Mnogo toga
što ćete večeras čuti zvučiće vam poznato iz Biblije, također ću
ukazati i razlike između kršćanstva i islama da bi bolje shvatili
islamsku poziciju o određenoj stvari.

Centralna učenja islama,
na koje ću se skoncetrisati, daju se podjeliti u dvije grupe; na
vjerovanje srcem, i koja su poznata samo osobi koja ih zastupa i Allahu
i djela tjelom koja rezultiraju iz postulata u koja je osoba
povjerovala postajući time musliman.

U prvu kategoriju spadaju šest temelja vjere a to su:

Vjerovanje u Allaha
U njegove anđele
U njegove izaslanike
U njegove objave
U Sudnji Dan
I u sudbinu

U drugu kategoriju centralnih učenja islama spadaju postupci, a njih je pet:

Izgovaranje pripadnosti islamu
Molitva pet puna na dan
Post u mjesecu ramazanu
Davanje miloštinje
Hodočašće u Mekku.

Krenućemo
redom i o svakoj od ovih jedanaest tačaka ću ponešto reći da bi vam
bilo jasnije šta se krije iza toga kada musliman kaže da vjeruje u
Allaha, ili u njegove anđele ili da se moli pet puna na dan etc.

Vjerovanje u Allaha
Allah
je vlastito ime Boga koji je stvorio nebesa i zemlju, koji je neovisan
od stvorenja. Ne radi se o nekom drugom Bogu kome se muslimani klanjaju
pored Boga krscana i jevreja nego o istom biću. Arapski kršćani se
također mole ‘Allahu’ jer pojam Allah ne znači ništa drugo do ‘jedan
Bog’. On nije rođen niti je rodio i jedini grijeh za kojeg nema oprosta
– kako se kaže u Kur’anu jeste širk. A to znači prenošenje čovječijih
osobina na Allaha, odnosno Allahovih na čovjeka. Tako da to znači da se
Allah ne umara kao što je slučaj kod čovjeka, znači da je biblijsko
učenje da se Bog umorio od stvaranja zemlje u prvih šest dana te mu je
bio potreban sedmi da se odmori, s islamske tačke gledišta blasfemija.
Također, u drugom pravcu gledano ne postoji ni jedno stvorenje, čovjek,
životinja ili pojava u prirodi, koja posjeduje Allahove osobine.
Blasfemija je također vjerovanje da postoje ljudi koji posjeduju božje
atribute, nešto što je samo Njemu svojstveno.
Mi kažemo da je Allah od svijeta transcendentalan ali svojim svojstvima u njemu imanentan.

Vjerovane u anđele
Anđeli
su stvorenja od svjetla koja su u stalnoj pokornosti Allahu. Allah im
je povjerio određene zadatke koja oni bezpogovorno izvršavaju. To su
npr. razdvajanje duše od tjela u času smrti ili da je preko anđela
dolazila objava poslanicima ili da ih je Allah zadužio da spuštaju kišu
kada im On naredi ili da zapisuju djela ljudi etc. Spomenuh da su u
stalnoj pokornosti Allahu i ovdje je još jedna razlika naspram
kršćanskog koncepta u učenju o anđelima. Naime islam odbacuje učenje o
Luciferu kao ‘anđelu otpadniku’. Pošto ne posjeduju slobodnu volju
anđeli su na nižoj stepenici od ljudi koji odaberu pravi put, jer ih
njihova slobodna volja stavlja u poziciju da mogu odabrati i krivi put.
I ako se odluče slijediti istinu onda bivaju uzdignuti na stepene veće
od anđela.

Vjerovanje u poslanike
Islam je vjera
svih poslanika; od prvog čovjeka na zemlji Adama pa do Muhammeda a.s.,
nakon kojeg više neće biti poslanika. Kao što spomenuh gore, neoprostiv
grijeh je pripisivanje božanskih atributa ljudima, pa makar bili i
najodabranije kao što je to slučaj s poslanicima, tako da islam uči da
su oni bili ljudi koji su bili kao i ostali ljudi i koje je Allah
odabrao poslantsvom. U Kur’anu ih je imenom spomenuto 25 i to su imena
koja poznajete i iz Biblije: Mozes, Abaraham, Lot, Isus, Isaak, Išmael
etc. U Kur’anu nalazimo da je više prostora posvećeno Mozesu i
Abrahamu, svakome ponaosob nego Muhammedu a.s. Njihova zadaća je bila
da svoj narod pozivaju u monoteizam jer je uvijek bilo momenata kada bi
ljudi skretali s pravog puta, sjetimo se samo biblijske priče o tome
kako su Israilćani napravili zlatno tele koje su obožavali dok je Mozes
otišao na brdo Sinai da primi zapovjedi od Allaha. Jedna razlika
postoji među poslanicima a ona se odnosi na ograničenost njihove
misije; naime svi poslanici osim Muhammeda a.s., su bili poslani svome
narodu a Muhammed a.s. je poslan svim narodima bez obzira na mjesto i
vrijeme u kojemu živjeli. A ni biblija ništa drugo ne uči u pogledu
Isusa jer on sam kaže da je poslan samo ‘izgubljen ovcama Izraela’.
Stavci u bibliji koji pozivaju na evangelizaciju drugih naroda nisu u
skladu sa učenjen judeo-kršćana, osoba koje su lično poznavale Isusa.

Vjerovanje u Božje knjige
Neki
od ljudi kojima je dolazila Objava imali su zadatak da je zapišu. Tako
islam potvrđuje božansko porijeklo Evanđelja koje je objavljeno Isusu,
Tore koja je objavljena Mozesu. Islam također uči da su ljudi mjenjali
ove spise, dodavajući i oduzimajući tako da Biblija i Tora koje danas
držimo u rukama su prošle mnoge redakcijske izmjene, a ovo učenje
islama će vam potvrditi i savremena bibliografija. Ovo je dodatni
razlog, pored gore spomenutog vremenskog i prostornog ograničenja
djelovanja Poslanika, da je bilo neophodno da Allah spusti konačnu
objavu koja će biti nepromjenjena Njegova riječ – a to je Kur’an. O
porijeklu Kur’ana ljudi imaju različite stavove. Mi muslimani vjerujemo
da je on Božja nepromjenljiva riječ koju je objavio svome poslaniku
Muhammedu a.s. u vremenskom periodu od 23 godine. Nemuslimani ne
vjeruju u božansko porijeklo te Knjige. Ali u čemu se i jedni i drugi
slažu jeste to da je Kur’an kakvog ga danas imamo isti onakav kakav je
bio u vrijeme Muhammeda a.s.

Vjerovanje u Sudnji Dan
Podrazumjeva
čvrsto ubjeđenje da će doći dan kada će Allah uništiti zemlju, oživjeti
mrtve i ljudi će pred Njim odgovarati za svoje vjerovanje i svoja
djela. Konačni ishod onih koji ispit budu položili biće raj a
nevjernika – pakao

Vjerovanje u sudbinu
Jeste
ubjeđenje da sve što se dešava biva sa Allahovom voljom i njegovim
određenjem. Da mu ništa nije skriveno od naših djela i za razliku od
kršćanstva islam uči da je Allah unaprijed znao šta će ljudi raditi.
Ovdje postoji jedan prividan konflikt između slobodne volje čovjeka i
Allahovog određenja, a neznanje čovjeka šta je Allah za njega odredio
čini ga slobodnim da čini djela kakva hoće, ali onda mora biti spreman
snositi posljedice svoga rada. Čovjekova volja i njegovo djelo ne
izlaze nikada iz okvira onoga šta je Allah odredio, nego se kreću
unutar toga.

Ovih šest tačaka objedinjuju vjerovanje u srcu a
ono neminovno mora da vodi ka konkretnim radnjama koja su odraz tog
vjerovanja. Te radnje se u islamu zovu “5 stubova islama” a ona su:

1. Izgovaranje pripadnosti islamu
2. Molitva pet puna na dan
3. Post u mjesecu ramazanu
4. Davanje miloštinje
5. Hodočašće u Mekku.

Ako
čovjek svjesno posvjedoči da nema drugog Boga osim jednog Jedinog
Allaha i da je Muhammed a.s. njegov Poslanik time postaje musliman.
Slično kao i kod kršćanskih sekti koje praktikuju isključivo krštenje
odraslih osoba, tako i svjedočenje pripadnosti islamu razdvaja
muslimana od nemuslimana.

Allah muslimana duži molitvom pet
puta na dan, i vrijeme tih molitvi zavisi  od položaja sunca. Arapska
riječ za molitvu znači ‘veza’ te ovo i sa jezične strane simbolizira
čovjekovu ovisnost od Allahove milosti. Klanjanjem pet puna na dan
čovjek iza sebe ostavlja hektiku svakodnevnice i okreće se k svome
Stvoritelju.

Muslimanu je naređeno da isposti deveti mjesec
lunarnog, islamskog kalendara, ramazana. Suztezanje od jela, pića i
tjelesnih dodira bračnih partnera traje od zore do zalaska sunca. Pored
iskrenog ispovjedanja vjere Allahu, cilj je rađanje osjećaja
zahvalnosti postača naspram blagodati kojima nas je Allah opskrbio jer
tek u gladi znamo cijeniti sitost, te je i post jedna od odgojnih mjera
s ciljem shvatanja da je čovjek ovisan o svome Stvoritelju.

Zekat
– milostinja je izdvajanje 2,5% svoga imetka ukoliko on prelazi iznos
od ca. 1.000EUR i davanje za potrebe siromašnih. Islam uči da sve što
je na nebesima i na zemlji pripada Allahu a on daje stvari na
raspolaganje kome hoće. Zbog toga Allah naređuje da čovjek od imetka
kojeg mu je On dao na raspolaganje dadne potrebnima s ciljem smanjenja
socijalnih razlika i opet kao odgojnu mjeru da bogati još više zahvali
svome Gospodaru na blagodetima koje mu je On dodjelio i da se
udjeljivanjen zekata zbliže bogati i siromašnima. Islam podstiče na ovo
da bi i okolina koja okružuje muslimana imala koristi od njegovog
vjerovanja na jedan veoma direktan, materijalan način.

Zadnji
stub djela islama je hodočašće u Mekku, gdje musliman, koji je fizički
i materijalno u stanju, obavlja obrede koji su u dobroj mjeri vezani za
poslanika Abrahama. Tako da kamenovanje sotone koje se tamo praktikuje
ima veze sa božjom naredbom – priča koju možete naći u Starom Zavjetu –
da Abraham kao žrtvu prinese svoga sina Išmaela. (Biblija govori o
Isaaku). Kada se on odlučio na to, sotona mu je dolazio i htio ga je
odvratiti od toga i samim tim navesti na neposlušnost Allahu te je
Abraham bacio kamenčiće za njim – praksa koju muslimani danas rade
prilikom hadža. Hadž je u određenim danima; slično kao i ramazan, ne
može se praktikovati van tih dana, s tim da je posjeti Kaabi, koju
musliman mora sedam puta okružiti, opcionalna tokom čitave godine ali
ne zamjenjuje sam obred hadža.

Posštovani slušaoci, ja vam se
zahvaljujem na vašoj pažnji. Izlaganje je bilo ispod mojih najavljenih
40 minuta. Ako imate pitanja – slobodno ih postavite – a ja ću koliko
je to u mojoj moći prokušati dati odgovore na njih.

Pitanje: “Kako islam gleda na sklapanje brakova između muslimana i nemuslimana”?
Odgovor:
“U odnosu na druge nemuslimane, kršćani i jevreji imaju određene
privilegije. Tako se u Kur’anu kaže da je muslimanu muškarcu dozvoljeno
da oženi čestitu sljedbenicu Objave (ovdje se misli na kršćanku i na
jevrejku). Obrnuti slučaj nije moguć, naime da se muslimanka uda za
nemuslimana jer islam pazi i na vjeru potomaka iz takvog braka a pošto
se djeca obično odgajaju u vjeri oca (iako se feministkinje ovdje sa
mnom ne bi složile *smijeh u publici*) onda je muslimanu dozvoljeno
oženiti kršćanku i jevrejku dok se muslimanka na smije udati za
kršćanina i jevreja.

Pitanje: “Zbog čega je muslimanima zabranjeno da jede svinjetinu i pije alkohol? Zbog čega muslimanke moraju nositi mahrame?
Odgovor:
“Pravila vezana za ishranu muslimani crpe direktno iz Kur’ana i njihovo
slijeđenje u prvom redu znači poslušnost Allahu. Naravno da muslimanu
nije zabranjeno istraživati koja Allhova mudrost se krije iza toga. I
pošto je svinja svežder a nije preživač to znači da štetne tvari koje
unosi u svoj organizam se slažu u mesu koje onda čovjek unosi u svoje
tijelo.
Alkohol je zabranjen jer opija a stanje opijenosti je
zabranjeno jer će čovjek na Sudnjem Danu biti pitan za svaki svoj
postupak tako da neće imati izgovora da je alkoholom izazvao stanje
‘black-out-a” kada mu ga je Allah u samom startu zabranio.  Iako se
stalno govori o ‘alkoholu’ Kur’an govori o ‘opijatima’, znači
zabranjeno je sve što muti razum; pored alkohola i droge. Spomenuo sam
da čovjek svojom slobodnom voljom može dosegnuti stepene veće od anđela
kada izabere poslušnost Allahu. A u pijanom stanju se može spustiti na
stepene niže od životinje i smisao zabrane alkohola je očuvanje pameti
za koju kažemo da nas dijeli od životinja.
Što se tiče naredbe
pokrivanja tijela žene osim lica i šaka ona se izvodi iz stavka u
Kur’anu gdje Allah putem Muhammeda a.s. naređuje da vjernice stave
svoju odjeću preko sebe. Ovo je jedna opšta naredba a njezino
specificiranje je izvršeno preko izreka Muhammeda a.s. Isto tako Allah
u Kur’anu ne spominje koliko puta na dan da se klanja, kakvi pokreti
trebaju da se rade prilikom molitve; sve je to bliže objašnjeno
hadisom. Tako i opća kur’anska naredba stavljanja vela preko tijela je
precizirana hadisom. Mahrama je znak čednosti žene a ako pogledate na
statue Marije kakve se nalaze u katoličkim crkvama, nećete vidjeti ni
jednu na kojoj je ona gologlava. Ova naredba je bila poznata i u Starom
Zavjetu.”

Pitanje: “Kako islam gleda na homoseksualizam?”
Odgovor:
“Spomenuo sam da je islam vjera svih Poslanika i jedan od njih je bio i
Lot. Priču koju imate u Bibliji kako je Bog kaznio njegov narod zbog
homoseksualizma imate i u Kur’anu. Islam ne gleda na tu pojavu
drugačije od kršćanstva – radi se o grijehu, a to znači da je on
slobodni izbor počinitelja jer Allah ne kažnjava za urođene stvari. Ovo
spominjen jer islam odbacuje učenje da je sklonost ka osobama istog
spola urođena jer kazna ne bi imala smisla. Allah te na Sudnjem Danu
neće pitati zbog čega imaš plave oči, ili crnu kožu jer su to faktori
na koje nisi imao utjecaja, ali će te pitati pa onda kazniti ili
nagraditi za tvoja djela. U ta djela spada i homoseksualizam.”

Pitanje: “Koji su glavni pravci u islamu?”
Odgovor:
“U islamu postoje dvije glavne skupine: tzv. ‘sunije’, koji čine ca.
90% svih muslimana na svijetu i ‘šije’ na koje otpada ostalih 10%.
Šiizam je državna konfesija u Iranu, mada su brojni i u Libanu,
Pakistanu, i nekim drugim zemljama. Raskol je nastao nakon smrti
Poslanika a.s. i pitanja ko će voditi državu koju je on ostavio iza
sebe. Znači pitanje je bilo nasljednika u ovosvjetskim poslovima jer
islam uči da njegovom smrću više nema poslanika. Većina muslimana se
odlučila da to bude osoba koja je naslužnija i najpodobnija a manjina
je rekla da to treba da bude zet od Poslanika a.s., Ali r.a. jer je
krvno vezan s Muhammedom a.s. Moram spomenuti da su teološke razlike
nastale tek nekih 100-150 godina nakon smrti Muhammeda a.s. Do tada su
se dvije skupine razlikovale samo u političkim pogledima, tako da ono
što su danas tipično šiijske odlike (iščekivanje Mehdija – Spasitelja,
hijerarhizacija vjere) su stvari koje su naknadno uvedene. Vjerovatno i
pod jakim utjecajem kulta koji je bio prisutan u predislamsko doba u
današnjem Iranu. Skoro sve džamije u Njemačkoj su sunijske orijentacije
jer emigranti u ovu zemlju dolaze iz zemalja koje imaju takvu pozadinu
a oni Iranci koje imate ovdje su došli nakon Homeinijevog dolaska na
vlast tako da je njihova identifikacija sa šiizmom minimalna do
nikakva. Meni je poznata samo jedna jedina šiitska džamija i to u
Hamburgu.

Pitanje: “Da li će proživljenje biti tjelesno ili duhovno?”
Odgovor:
“Ono će biti tjelesno samo što konzistencija onoga što će tada biti
“tijelo” nije isto što mi danas podrazumjevamo pod tim. Dovoljna je
informacija da će se na Sudnjem Danu sunce približite na razdaljinu od
jedne milje te će ljudima njihov znoj dolaziti i do noseva; a znamo da
naše ‘tjelo’ kakvog ga sada poznajemo to ne bi izdržalo. Ili da u raju
neće biti fizioloških potreba, ili da će ljudi u paklu vječno goriti
etc.
Njemački filozof Wittgenstein je ukazao na poteškoće transportovanja transcendetalnih pojmova jezikom kakvog ga mi poznajemo.”

Pitanje: “Da li u islamu postoje 10 zapovjedi”
Odgovor:
“Ne postoje kao centralno učenje skupljeno na jednom mjestu ali zabrane
koje su u njima sadržane su također poznate i u islamu, osim četvrte
Zapovjedi a to je svetkovanje sabata, što je islamu strano. Ostale
naredbe i zabrane su poznate u islamu (zabrana politeizma, zabrana
promiskuiteta, zabrana prisvajanja tuđeg imetka, naredba činjena dobra
roditeljima etc.)

Kada se sve završilo, pop mi priđe i reče
da ima pitanje koje bi mi u četiri oka volio postaviti. Naime,
statičnost islama u pogledu ne-evoluiranja u pogledu poslanika, da je
Muhammed a.s. zadnji poslanik je stvar koja možda nije po Božjoj volji.
Ali, reče, – i neka to bude ono čime ću završiti ovaj opis svoga izleta
u crkvu – vjerujem da u jednostavnosti islama leži njegova privlačnost
za ljude. Dalje citiram: Za razliku od kršćanstva u kojem se nalaze
‘avanturistički konstrukti’ koje razum ne može pojmiti. Ja npr. ni sam
ne vjerujem u, niti mogu shvatiti trojstvo.”

Neka ostanu ove
popove riječi kao zadnje i da ih Allah uputi u islam, a da moje
prisustvo među njima bude prvi korak k tome putu.

Amin!

Leave a Reply

*

captcha *