Od „misterioznog” „odlaska „ Safeta Oručevića sa pozicije gradonačelnika Mostara političkom zbiljom u ovom gradu vladaju neke nevidljive i nimalo dobronamjerne ruke i figure. Od tog vremena s manjim ili većim političkim umijećem pojedini bošnjački politički predstavnici i institucije zabilježile su pokoji uspjeh, no nedovoljan da bi održao optimizam na površini. Od tada do danas nije zabilježena skoro niti jedna jedina integracija grada u onom dijelu kojeg su tokom rata „osvojile” postrojbe HVO-,( ponešto i HV-a).

Mostar je bio jedinstven samo u dokumentima OHR-a

Naprosto politika HDZ-a jednog ili drugog čvrsto su politički osiguravale teritorij kojeg je pritisnula čizma hrvatskog vojnika. S druge strane u dijelu slobodne bosansko-hercegovačke teritorije koje su uz visoku cijenu životima platili najbolji sinovi ove zemlje „demokratija” i „demokratski procesi” skoro da su trajno pocijepali jedinstvo Bošnjaka. Nerijetko se među Bošnjacima u ovom dijelu BiH izricane sumnje kako opstojnost države Bosne i Hercegovine uveliko zavisi od procenta ustupaka na račun Bošnjaka u Hercegovini. Možda baš stoga otvorene prijetnje Dragana Čovića, predsjendika HDZ-a BiH, kako će od Mostara napraviti „Hrvatski stolni grad” su skoro u pravilu nailazile na zid šutnje legitimnih bošnjačkih političkih predstavnika. Osim mnogobrojnih značajnih javnih ličnosti i autor ovih redova je provocirao rekaciju visoko pozicioniranih političara, što tekstovima, što u neposrednim razgovorima, no sve one su kavalificirane kao neutemeljene, neobjektivne i s implikacijama ličnog interesa. Posebno širok front zaustavljanju HDZ-ovske političke ofanzive na Mostar stvoren je 2004.g. kada su Bošnjaci čak i referendumima branili vlastito dostojanstvo. Nametanje Statuta Grada Mostara kao jedinstvene administrativne jedinice sa šest gradskih područja koja će tim Statutom izgubiti status općina i pravo na lokalnu samoupravu, pokazalo se u proteklih sedam godina, još jednom će zaustaviti ekonomsko politički uspon Bošnjaka, a s njim i svih drugih nacionalnih vrijednosti. Istina, Eshdaunov Statut iz 2004.g., premda posigurno nametnut bošnjačkoj volji, makar normativno štitio je nacionalni paritet u gradskim organima uprave. Na posljednjim lokalnim izborima 2008.g. bilo je više već očigledno kako one nevidljive ruke koje upravljaju sudbinama Bošnjaka u Mostaru neće ništa učiniti da se zaustavi dalje urušavanje bošnjačkog političkog tkiva. Iako je postojao politički sporazum da, nakon jednog mandata Ljube Bešlića, gradonačelnik bude Bošnjak, iako je omjer političkih snaga u gradskom vijeću blago bio na strani Bošnjaka, ipak se to nije desilo. Izabran je ponovo HDZ-ov kandidat kako bi mogao dovršiti započetu destrukciju ujedinjenja grada. Iz dana u dan iz Odluke u Odluku politika koja je ponovo dovela na čelo gradske uprave Ljubu Bešlića slabila je ekonomsku, političku poziciju Bošnjaka. Valjda jedan od posljednjih udaraca trebala je biti Odluka Ustavnog suda BiH sa sjednice održane 26. novembra 2010. Ustavni Sud BiH naložio je Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da izmijeni i dopuni neustavne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu s ovom odlukom u roku od šest mjeseci nakon objavljivanja ove odluke u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine». (što se desilo u junu ove godine) Prema uproštenim tumačenjima ove Odluke „jedan čovjek –jedan glas” građani Mostar bili bi nediskriminirani, ali bi u tom slučaju bila diskriminirana gradska područja, pa bi shodno broju birača bili proporcionalno zastupljeni i vijećnici gradskog vijeću, s tim što bi „kvote” konstitutivnih naroda uglavnom ostale iste. U daljem oživotvorenja ove Odluke gradska vijećnica bi bila ispunjena umjesto legitimnim patriotima brojnim sejdama, ismetima, željkama, vlajkijima itd.. Jer kako je utvrdio Ustavni sud BiH iz Odluke Centralne izborne komisije o utvrđivanju i objavi birača upisanih u Centralni birački spisak po osnovnim izbornim jedinicama za lokalne izbore 2008. godine («Službeni glasnik BiH» broj 74/08) proizlazi da je u izbornoj jedinici gradskog područja 1 (bivša gradska općina Mostar Sjever) (bošnjačka op.a.) registrirano 8.866 birača, u izbornoj jedinici gradskog područja 2 (bivša gradska općina Mostar Stari Grad) (bošnjačka op.a.) 18.977 birača, u izbornoj jedinici gradskog područja 3 (bivša gradska općina Mostar Jugoistok) (bošnjačka op.a.) 6.869 birača, u izbornoj jedinici gradskog područja 4 (bivša gradska općina Mostar Jug) 6.989 birača, u izbornoj jedinici gradskog područja 5 (bivša gradska općina Mostar Jugozapad) (dominacija Hrvata op.a) 29.522 birača i u izbornoj jedinici gradskog područja 6 (bivša gradska općina Mostar Zapad) (hrvatska op.a) 17.406 birača. Ustavni sud razmatrajući zahtjev kluba hrvatskih zastupnika u Domu naroda uglavnom se pozivao na Međunarodno pravo i Evropske konvencije i ostala humanistička svjetska dostignuća. Naravno tek tu počinje suštinski problem. Potpuno ispravno zaključio je i mostarski muftija h.Seid ef. Smajkić u svom pismu poslanom Međunarodnoj zajednici jer sve ono što se događa u Bosni i Hercegovini jeste posljedica kršenja Međunarodnog prava i opće prihvaćenih normi humanizma. Muftijino pismo podržali su istaknuti intelektualci u našoj zemlji među kojima su se posebno istakli reisu-l-ulema dr. Cerić, akademik Muhamed Filipović, prof. dr. Nijaz Duraković, književnik dr. Ibrahim Kajan i brojni drugi. Tumačenje i izvođenje dokaza Ustavnog suda BiH te obavezivanje državnog parlamenta i gradskog vijeća Mostara samo je vrhunac pravnog licemjerja u našoj zemlji jer su na taj način ustavnim učinili posljedice agresije na našu zemlju. Provedba ove odluke, kako je to ispravno ocijenio mostarski muftija Smajkić, je uvođenje na mala vrata Trećeg entiteta, ili kako to Visoki predstavnik Incko reče za djelovanje Dodika trijumf Miloševićeve politike. U slučaju Mostara gospodine Incko ovo je trijumf Tuđmanove i Bobanove politike u Hercegovini.

Posljedice agresije u Mostaru

Ono što posebno u ovim prijelomnim historijskim trenucima dolazi do izražaja je neimplementirani anexi Dejtonskog mirovnog ugovora, neeliminirani učinci etničkog čišćenja te nedovršen proces suđenja za ratne zločine počinjene na području Hercegovačko-neretvanskog kantona. Prema nekim relevantnim izvorima struktura predratnog stanovništva Mostara potpuno je izmijenjena. Prema popisu iz 1991.g. u Mostaru je Bošnjaka bilo oko 45 000, Hrvata 44 000, Srba 23000, Ostalih 16 000 (od čega garantovano 12 000 muslimana). Kao posljedica etničkog čišćenja oko 25 000 Bošnjaka silom je protjerano iz grada na Neretvi. S druge strane masovna doseljavanja Hrvata iz srednje Bosne nikad nisu sistematski obrađena niti objavljena. Prema podacima koje posjedujemo u Mostaru je tokom rata ubijeno oko 4000 civila. Preko 1400 ih se vodilo kao nestali, što znači da su i oni ubijeni. Najveći koncentracioni logori u Hercegovini kroz koje je prošlo od 15 do 20 000 Bošnjaka Mostara, Stoca, Čapljine i drugih gradova bili su osmišljeni upravo u istim tim centrima moći koji danas opslužuju politiku „jedan čovjek – jedan glas”. I nije nimalo slučajno da nas naši mediji u posljednje vrijeme informiraju o „zločinima” koje su počinili pripadnici ARBiH dok o zločinima koje su počinili pripadnici HVO-a ili nemaju podataka ili ne žele govoriti.

(MINA)

Leave a Reply

*

captcha *