John Pilger opisuje omalovažavanje civilnih žrtava u kolonijalnim
ratovima i kovanje u zvijezde Baracka Obame dok ovaj obilazi ratna
polja, zvučeći pri tome sve više kao George Bush

Piše: John Pilger

The
Times je 12. jula posvetio dvije stranice Afganistanu. U njemu se autor
teksta cijelo vrijeme žali na vrućinu. Magnus Linklater u detalje
opisuje svoju neudobnost i poteškoće zbog sparine i kako su ga morali
poškropljavati hladnom vodom. Pored toga, on opisuje “krajnje
dramatičnu situaciju” i “pedantno izvedenu” evakuaciju jednog drugog
novinara. Za američke marince, piše Linklater, “spašavanje života
drugih stoji ispred (sopstvene) sigurnosti”. Pored ovog izvještaja, u
istom izdanju Timesa, nalazio se članak u čijem se posljednjem
poglavlju lapidarno kaže da je “47 civila ubijeno, mahom žene i djeca,
kada je američka vojna avijacija bombardovala svatove u istočnom
Afganistanu ove nedjelje”.

Specijalisti za svadbe i sahrane

Masakri
ovih razmjera su na dnevnom redu i engleska javnost za njih neće nikada
saznati. Vodio sam intervju sa ženom koja je izgubila osam članova
svoje porodice od kojih su šestero bila djeca. Američka bomba US Mk82
težine 250 kg bačena je na njezinu kuću od gline, kamena i slame. U
blizini nije bilo ”neprijatelja”. Također sam intervjuirao glavešinu
jedne kuće čije je imanje nestalo u vatri koju je izazvala jedna druga
“precizna bomba”. U kući se nalazilo devet osoba – njegova supruga,
njegova četiri sina, njegov brat i snaha, njegova sestra i zet. Ni
jedno od ovih masovnih ubistava nije bilo vrijedno spomena u engleskoj
štampi. Kao što nobelovac Harold Pinter zabilježi za ove zločine:
“Ništa se nije desilo. Čak i ako se desi, ono se ustvari ne desi. Nema
veze. To nije ni od kakve važnosti.” Ukupno 64 civila su smrtno
bombardovana dok je Timesovom novinaru bilo neudobno. Većina žrtava
bile su zvanice na svadbi. “Koalicijske snage” su se specijalizovale za
bombardovanje svadbi. Najmanje četiri svadbe su nestale sa lica zemlje
– u pokrajinama Mazar, Host, Uruzgan i Nangarhar. Profesor iz New
Hampshire, Marc Herold, koji vodi bilješke o civilnim žrtvama rata,
precizno je sakupio njihova imena i njegov projekat je savjesno djelo
novinarstva kojeg treba da se srame oni koji su plaćeni da uklanjaju
nesporazume s puta i koji o afganistanskom ratu izvještavaju iz
perspektive propagandne mašinerije engleske i američke vojske. Amerika
i njezini saveznici bacili su rekordan broj bombi na Afganistan. Ali ni
ovo nije vrijedno spomena u britanskoj štampi. U prvoj polovini ove
godine bačene su 1.853 bombe, više nego 2006. godine. “Bombe koje se
najčešće koriste”, kako piše Air Force Times, “ teške su 250 kg i 1.000
kg koje navode sateliti…” Jasno je da bez ovih jednostranih napada,
ponovno ojačanje talibana ne bi bilo moguće. Čak je to izjavio i Hamid
Karzai, američka i britanska marioneta. Prisustvo i agresija stranih
snaga ujedinili su pokret otpora kojem su se pridružili i bivši
gospodari rata koji su bili na platnim listama CIA-e.

Obama je zagovarač bombardovanja

Skandal
ovih razmjera trebao bi se naći na naslovnicama novina, da nije osoba
koje je bivši glasnogovornik Georgea Busha, Scott McClellan, nazvao
“korisnim saučesnicima”; to su oni novinari koji zvaničnoj politici
služe kao pojačala njihovih izjava za štampu. Ovi “korisni saučesnici”
proglasili su rat u Afganistanu dobrim ratom i sada u zvijezde kuju
Baracka Obamu dok ovaj posjećuje ratna polja u Afganistanu i Iraku. A
ono što nikada neće reći jeste da je i Obama zagovarač bombardovanja.

U
novinama New York Times u izdanju od 14. jula, u članku koji ima za
cilj da prikaže Obamu kao osobu koja će okončati rat u Iraku, Obama
zahtijeva još više rata u Afganistanu kao i invaziju na Pakistan. On
želi još više vojnika, više helikoptera, više bombi. Bush je na kraju
svoga predsjedničkog mandata, ali republikanci su izgradili takvu
ideološku klimu u kojoj nije važno ko je na vlasti, kako američki pisac
Mike Whitney kratko i jasno navodi; republikanski kolaborateri su
prevrtljivci iz redova demokrata čiji je vođa Barack Obama. Oni
koji o njemu pišu da “kada stupi na međunarodnu političku pozornicu, to
će biti poboljšanje naspram Busha”, ustvari pokazuju samo svoju
namjernu naivnost kakvom su podržavali i Clintona i Blaira
. O ovom
zadnjem, Hugo Young je 1997. godine napisao da je “napustio ideologiju
i prihvatio se ‘vrijednosti’… nema više nedodirljivih ‘svetih krava’
koje bi mogle sputavati potragu za boljom Britanijom…” Jedanaest
godina i pet ratnih godina kasnije, najmanje jedan milion ljudi je
ubijeno. Barack Obama je američki Blair. To što obavlja posao u
rukavicama i što je crne boje kože, sasvim je nebitno. Njega je izrodio
trajni, nemilosrdni sistem čiji glavni zagovarači nikada neće ili ne
žele vidjeti šta su posljedice bacanja bombi teških 250 kg na kuće od
gline, kamena i slame.

Objavljeno u novinama "The New Statesman" od 24. jula 2008.

Leave a Reply

*

captcha *