„Protiv Ganić Ejupa, Efenedić Hasana, Backović Zaima, Divjak Jovana, Pušina Jusufa, Švrakić Emina, Vikić Dragana, Muslimović Fikreta, Topić Dževada, Berović Jovice, Jusupović Rešada, Kecman Jusufa, Dolan Damira i Hodžić Ibrahima jer je utvrđeno da u radnjama navedenih osumnjičenih nisu sadržana obilježja krivičnog djela. Nakon opsežne istrage, naredba o obustavi istrage protiv navedenih osumnjičenih donesena je na temelju 352 izjave svjedoka, te 412 materijalnih dokaza koji uključuju dokumente, videozapise, presretnute razgovore i druge dokazne materijale“, kazao je Grubešić.

Član Predsjedništva BiH tokom rata Ejup Ganić, koji je zbog slučaja Dobrovoljačka bio uhapšen u Londonu na zahtjev Srbije 2010. godine, prokomentarisao je obustavu istrage.

„Ja sam takvu odluku očekivao proteklih dvadesetak godina, koliko traje ta istraga. S druge strane, Dobrovoljačka jeste istorijski datum za BiH – i istorijski datum za Srbiju također, jer vjerovatno će istoričari zaključiti da je to bio dan kada je Bosna spašena od naglog pada, spašena kao država, a Srbija je ipak izgubila projekat velike Srbije“, ocijenio je Ganić. 

Zaim Backović, koji je početkom rata bio pomoćnik komandanta Teritorijalne odbrane BiH, kaže da je sretan zbog ovakve odluke Tužilaštva jer će prestati tortura nad njim i njegovom porodicom.

„Ja sam presretan ne zbog sebe jer ja znam da nisam napravio ništa, ponajmanje zločin, nego presretan zbog porodice, koja je više od 10 godina trpjela presiju koja je vršena na nju kroz medijsku kampanju sa raznih strana“, kazao je Backović.

Iz Republike Srpske reakcije na ovu odluku su u skladu sa njihovim ranijim stavom da se pred Sudom BiH sudi, kako kažu, samo Srbima. Staša Košarac iz vladajućeg SNSD-a smatra da će ova odluka uticati na opstojnost BiH.

„Jer mislim da bi bilo moralno prije svega ići ka tome da svi oni koji su učinili ratne zločine u BiH konačno i odgovaraju. Nažalost, Tužilaštvo i Sud BiH su pokazali da su karcinomi BiH i još jedanput potvrdili da je BiH očigledno neodrživa zemlja“, kaže Košarac.

Istraga o Dobrovoljačkoj će se nastaviti

Janko Velimirović iz Centra za istraživanje ratnih zločina RS nada se da će Srbija i dalje proganjati one koje smatra odgovornim za zločine nad vojnicima JNA.

„Tužilaštvo je na sebe preuzelo veliku dozu odgovornosti za posljedice koje bi mogle uslijediti zbog reakcije zbog ovakve odluke. Ja sam za to da nakon ovakvog stava Tužilaštva BiH da Tužilaštvo za ratne zločine Srbije ne odustane od svoje procedure i da završi ono što je započeto“, ističe Velimirović.

Stjepan Kljujić, tadašnji član Predsjedništva RbiH, napominje da je Haški tribunal predmet Dobrovoljačka proslijedio Sudu BiH uz zaključak da je vojna kolona JNA tada bila legitimna meta napada i da nije bilo riječi o civilima.

„Prije svega, Haški tribunal je prije više godina donio takvu istu odluku jer borbe 2. i 3. maja 1992. godine bile su borbe za obranu države BiH i Sarajeva, pa i zgrade Predsjedništva ako hoćete. Tada je naš legalni predsjedavajući Predsjedništva Alija Izetbegović uhapšen, a Jugoslovenska armija je protivno zakonima i vlastite države ostala na našoj teritoriji. Kao što znate, 27. aprila 1992. godine tzv. lovćenskim ustavom stvorena je nova zajednica Jugoslavija – Crna Gora i Srbija. Svima je jasno da tu nije bilo zločina jer smo se mi branili. A s druge strane, Beograd poslije toga još uvijek ima potjernice koje je dao Interpolu za određena lica, među kojima se i ja nalazim“, naveo je Kljujić.   

Tužilaštvo BiH je napomenulo da će istraga o Dobrovoljačkoj biti nastavljena dok se ne pronađu počinioci i odgovorni za ratni zločin za sedam ubijenih i 14 ranjenih osoba.

Inače, svih ranijih godina najviše manipulacija je bilo kada je riječ o broju ubijenih u Dobrovoljačkoj. Čak je i tadašnji zapovjednik JNA Milutin Kukanjac u jednom intervjuu o broju žrtava rekao:

„U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo. Poginuo je jedan vojnik – Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika – Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka – Šuko Nurmela koja je došla iz Zagreba sa tom komandom, i ona je rekla: ’Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem.’  Znači šest osoba je stradalo – od 261.“ 

Piše: Mirna Sadiković, RSE

(Vijesti.ba)

Leave a Reply

*

captcha *