IslamBosna.ba-Egipatsko-američki aktivista uhapšen u avgustu prokrijumčario je pismo iz zatvora u kojem opisuje kako su ga egipatski sigurnosni službenici tukli, uskratili mu medicinsku njegu te pričali šale o ubijanju zatvorenika.

Dvojni državljanin Muhammed Sultan, svršenik Ohio univerziteta, radio je kao glasnogovornik protestnog kampa na kairskom trgu Rabije el-Adevije. Muhammed je ranjen u ruku prilikom nasilnog pokušaja egipatskih sigurnosnih snaga da rastjeraju demonstrante sa trga. U intervju za Time Muhammed je naveo da se plaši hapšenja u javnoj bolnici te da se operaciji vađenja metka iz ruke podvrgao u privatnoj ordinaciji. Nekoliko dana kasnije Muhammed je uhapšen.

Muhammedovo svjedočenje o brutalnosti pojavilo se usred zabrinutosti za uslove uhapšenih protivnika državnog udara. Od 3.jula najmanje 3.000 osoba je uhapšeno iako po Amnesty Internationalu najmanje 600 je pušteno do sredine septembra. Među zatvorenicima nalaze se i dvojica Kanađana- doktor Tarek Lubani i režiser John Greyson, koji su počeli štrajk glađu. Njih dvojica su uhapšeni 14.avgusta nakon smrtonosnih sukoba između demonstranata i policijskih snaga na kairskom trgu Ramzes.  U svom pismu koje je dospijelo do novinara njih dvojica opisuju kako su šetali trgom kada su čuli vapaj za doktorom. Dr. Lubani je krenuo medicinski zbrinjavati demonstrante a Greyson je snimao dešavanja. Kada su sukobi oslabili oni su pošli na sladoled a onda su stali na kontrolnom punktu da zatraže pomoć kako bi stigli natrag u hotel kroz policijske kordone.

„To je mjesto gdje smo uhapšeni,pretreseni, zatvoreni, ispitivani, snimani sa ‘sirijskim teroristom’, ošamareni, pretučeni, ismijavani, gdje smo se gušili od dima, gdje su nam zabranili telefonske pozive,gdje su nas svukli do gole kože, gdje su nas optužili da smo strani plaćenici“, pišu njih dvojica, dodajući „vikali su Kanađani dok su nas šutirali i udarali. John već sedmicama ima otisak đona na leđima“.

U svom najnovijem pismu iz zatvora njih dvojica navode kako su svjedočili ubistvu najmanje 50 Egipćana na trgu od kojih je većina ubijena metkom.

Muhammedov otac, profesor na Univerzitetu u Kairu i istaknuti član Muslimanskog bratstva, Saleh Sultan, također je uhapšen u septembru. Saleh Sultan je uhapšen nekoliko dana kasnije nakon što se javno izvinuo za greške Bratstva,uključujući i neuspjelo povezivanje sa liberalnim aktivistima. Zvaničnici Bratstva su odbacili izvinjenje Saleha kao njegov lični stav.

Prema Muhammedovoj sestri, kliničkom socijalnom radniku Hani Sultan, pismo je napisano olovkom na žutom papiru i dobili su ga preko posjetioca zatvora.

Ona kaže da se njen brat u prvim danima nakon hapšenja nalazio u Vadi Natrun zatvoru a da je kasnije premješten u Tora zatvor. U telefonskom razgovoru brat joj je rekao da su ga tukli izravno po rani na ruci te da mu je rame disclocirano. Hana također navodi da mu je ranu pregledao doktor koji se nalazi u istoj ćeliji kao i njen brat. U početku, navodi ona, zatvorski dužnosnici nisu dozvoljavali korištenje zavoja u ćeliji. „U međuvremenu morao je kidati pohabane potkošulje i praviti zavoj kako bi barem prekrio ranu“, dodaje ona. „ Smjestili su ga u pretrpanu ćeliju. Nisu mogli spavati, morali su to raditi na smjene, većina njih bi bila na nogama da bi jedan dio mogao leći i malo odspavati“.

Posjetiocima je nakon toga dopušteno da zatvornicima donesu zavoje,kaže ona. Članovi porodice, su po njenom iskazu, prekucali Muhammedovo pismo te ga proslijedili medijima.

Muhammedovo pismo prenosimo u cijelosti:

Najdraža mama,

Dovim da te ovo pismo nađe u najboljem zdravlju i najvišem stanju duha. Ne baš često se nađemo u okolnostima koje nas sprečavaju da komuniciramo s našim voljenim, ali nažalost sam se nalazim upravo u takvoj situaciji. Dok sjedim u ćeliji izolovan od cijelog svijeta, pišem ti ovo pismo iskreno se nadajući da će naći put do tebe i prenijeti ti koliko te volim i čeznem za tvojim zagrljajem.

Mama, znam da imate puno pitanja o tome šta mi se dogodilo i kako sam uspio ovako završiti. Prije dvije sedmice policija je ušla u našu kuću i uhapsila me kao i goste koji su mi bili u posjeti nakon operacije uklanjanja metka iz ruke od prostrijene rane koju sam zaradio na Rabiji 12.avgusta 2013. Odveli su nas u policijsku stanicu i ubacili u prostoriju zvanu ‘frižider’, koja je bila bez stolica, klupa, prozora i svijetla. Nije mi dozvoljen telefonski poziv, niti bilo koja komunikacija sa advokatom, a jedan od stražara me zezao da mi može nabaviti sve što želim-drogu, alkohol, prostitutke. Samo nije po propisu.

Sljedećeg jutra policajci su mi stavili povez na oči i odveli me u prostoriju gdje me muškarac, kojeg nisam mogao vidjeti, pitao o kući, našoj porodici kao i našim razlozima zbog čega smo u zemlji. I onda mi je rekao da ću zvanično biti optužen za šest zločina: finansiranje terorističke organizacije, članstvo u oružanoj policiji, ometanje mira, falsifikovanje i širenje glasina o unutrašnjim poslovima Egipta i konačno ubijanje demonstranata. Bio sam potpuno šokiran da će takve optužbe, koje nemaju nikakvu potkrijepu u stvarnosti, biti ležerno podnesene protiv mene i da će budući planovi koje sam imao za moju karijeru i porodicu biti tako ležerno upropašteni ovakvim lažima koje su mi podmetnuti.

Brutalnost, kojoj sam podvrgnut, se ne može opisati. Tokom dana vojnici i policajci bi stali u špalir i morali smo trčati između njih dok su nas tukli kamenicama i palicama. Oni su razbijesnili policajce lažno nas optužujući da smo ubili policajca. Policajci su nam skinuli pantalone i majice dok su nas tukli palicama. Stavili su nas u ćelije u kojima je bilo najmanje 60 drugih zatvorenika, i bilo je strašno vruće ali nam nisu davali vode. Svojim očima sam gledao u  zatvorenika kako doživljava srčani udar, a nije dobio odgovarajuću  ljekarsku pomoć. Hiruška rana na mojoj ruci je bila otvorena i curila je, a činilo se kao da nijedan od zatvorskih čuvara nije mario jer sam označen kao politički zatvorenik.

Često su me premiještali sprečavajući time posjete moje šire porodice iz Egipta, kao i američke ambasade u Kairu. Policijski službenici su pokazali veliku količinu prezira prema nama. Jedan od policajaca, u sarkastičnom razgovoru sa kolegom, kazao je da je zbunjen činjenicom što nas nisu ubili i da se nada da ćemo pokušati da bježimo kako bi nas mogli loviti kao kokoši i ubiti nas. U jednom od zatvora vezali smo me lisicama za još jednog zatvorenika što je značilo da kada sam morao do kupatila i on je također morao sa mnom.

Moje kolege zatvorenici nisu članovi Muslimanskog bratstva, niti sam ja. Moje kolege zatvorenici su siromašni, obespravljeni, bolesni, beskućnici. Ukratko zaboravljeni. Jedan od kolega zatvorenika  ima 11 godina i optužen je za krađu, drugi je pokupljen tokom posjete rođacima u zatvoru, a još jedan bivši vladin uposlenik primoran je da odaje još viših zvaničnika. Sloboda ovih ljudi ne ugrožava nacionalnu niti javnu sigurnost, oni su prijetnja za finansijsku sigurnost onih koji su iz zatvorili. Za svakog Egipćanina kojeg zatvori tužitelj dobija 200 egipatskih funti. Kultura korupcije u Egiptu je uspješna, ukorijenjenija je i raširenija nego ikad ranije.

Mama, ne govorim ti ove stvari da bih te uzrujao. Odgojili ste me kao ponosnog Amerikanca i Egipćana. Moj američki identitet mi je pružio priliku da okusim slobodu, da udišem neograničeno njen zrak, da uživam u slobodama koje su mi date. Moj egipatski identitet iskreno želi iste takve privilegije i svjedočenje da su Egipćani lišeni ovakvih prava motiviše me da ustrajem i radim na tome. Halil Džubran je jednom rekao da ptice ne grade gnijezda u kavezima tako da njihovi potomci ne nasljeđuju ropstvo. To su načela kojima su se osnivači Amerike često hvalili. Narod Egipta ima prirodno pravo na slobodu.

Mama, nadam se da ćemo opet biti zajedno, da ću moći staviti svoju glavu u tvoje krilo dok se porodica okuplja i zajedno raduje. Moje srce pati da vidi vaša lica. Želim da znaš da si ti, otac i moja braća i sestre u svakoj mojoj dovi. Volim vas sve.

Vaš dragi sin,

Muhammed Sultan

IslamBosna.ba