Selo Azizabad smješteno je 4 milje istočno od zračne baze Shindand i
južno od grada Herata. Kopnene snage američke vojske, specijalne
jedinice-7th Special Forces Group (Airborne), smještene u Shindandu,
navodno su se tog kobnog dana našle pod vatrom dok su prilazili selu,
izvodeći noćni prepad da bi priveli talibanskog komandira mulla Sidika,
koji se navodno nalazio u tom području.
Nakon toga specijalne jedinice zatražile su zračnu podršku, nakon čega
je došlo do divljačkog kombinovanog napada na selo, sa kopna i iz zraka
( uključujući bombardiranje iz zraka iz zloglasnog AC-130, helikoptera
Apache i bespilotnih letjelica “Predator”).
Američke bombe pale su na okupljenu masu ljudi, koji su se okupili u
Azizabadu u znak sjećanja na lokalnog vođu koji je umro prije nekoliko
mjeseci.
Jedna od stanovnica tog sela, Fatima (25), dok leži u krevetu bolnice u Heratu, gdje je donešena nakon bombardovanja, plače i proklinje one koji su izvršili ovaj zračni napad.
“Održavali smo vjersku ceremoniju u našem domu”  govori ona, dok joj se suze kotrljaju niz lice. “Iznenada
su nas napali nevjernici i izgubila sam svijest. Kada sam došla
svijesti, bila sam u bolnici, i rekli su mi da je sva moja familija
mrtva i da su već pokopani. Da li je moje dvogodišnje dijete bilo
terorist? Zar onda i ja nisam terorist? Zašto su me ostavili živu?“
U petak ujutro, Ghulam Azrat, 50, direktor srednje škole u Azizabadu, kaže da je prikupio 60 tijela nakon bombardovanja. “Tijela smo odnijeli u glavnu džamiju. Većina mrtvih bili su žena i djeca. Trebalo je cijelo jutro da ih prikupimo.“
Soraya Sarhaddi Nelson, sa Nacionalnog radija, posjetila je Azizabad i
izvijestila sljedeće: AbdulRashid nježno prebire po ruševinama koje su
nekad bile kuća njegovog ujaka u Azizabadu. Primijetio je malu cipelicu od neke curice, prekrivenu osušenom krvi. Podigao ju je i gnjevno pogledao posjetioce. “Čini li vam se da ovo pristaje jednom talibanskom borcu?”“Da li ovo liči na nešto što bi Talibani nosili? Vjerujete li u to? Ovo je ono u što se Afganistan pretvorio.”  reče, dok mu se bijes pretvarao u suze.
Plemenski vođa  mi kaže da ne zna kako da pomogne svom plemenu, nakon
napada američkih i afganistanskih snaga na njegovo selo prošlog petka.
Pokazao mi je , ručno pisan, spisak na kome su bile 91 mrtva osoba, a
većina od njih su bili rođaci. 60 od njih su bila djeca, još 15 su bile
žene, kažu afganistanski i NATO dužnosnici, koji su došli u Azizabad da
istraže incident. Rashid kaže da je zadnja žrtva, šestogodišnja
djevojčica, pokopana dan prije. Afganistanski dužnosnici kažu da je
Rashidovo susjedstvo, koje je bilo cilj vojne operacije, bilo pretrpano
posjetiteljima tog kobnog jutra. Trebali su prisustvovati vjerskoj
ceremoniji u znak sjećanja na njegovog umrlog brata, Timura Shaha,
lokalnog lidera. Rashid kaže da su velike količine mesa, riže i povrća
bile spremljene za posjetioce kada su vojnici napali.
U blizini, 27-godišnji policajac Daud luta omamljen, dok mu niz lice
teku suze. Podigao je rastrgani komadić crne odjeće. Kao što on kaže,
to je dio odjeće kakvu je nosila njegova trogodišnja kćerkica, na dan
kada je ubijena, zajedno sa još pet svojih braće i sestara, i sa svojom
mamom. Daud kaže da je bio na udaljenom kontrolnom punktu kada su
vojnici i avioni napali. Sada ne zna šta da uradi. Ali kaže da je jedno
sigurno – napustiće policijske snage. Kaže da ne može više “štititi”
ovu zemlju, nakon što  ona nije uspjela zaštititi njegovu familiju.
Gulbuddin, još jedan stanovnik sela, rekao je reporterima iz Instituta za izvještavanje o ratu i miru (IWPR): ”Amerikanci
misle da su svi Afganci teroristi i oni ispaljuju rakete i projektile
na nas. Ja sam sam pokopao više od 50 žena i djece. Da li su svi oni
bili teroristi?”
BBC Persia je takođe poslala reportere da razgovaraju sa stanovnicima Azizabada. Oni su objavili sljedeća svjedočenja preživjelih:
”Moje ime je Ahmad Shah Andiwal iz Azizabada. Govorim iz ovog
područja koje je bombardovano juče tokom noći. Mi ćemo nastaviti naše
proteste sve dok ne dobijemo jasne odgovore jer nam ništa nije ostalo.
Jedan čovjek je ubijen prije nekoliko mjeseci i održavala se vjerska
ceremonija u sjećanje na njega. Ali neko je obavijestio vladine
obavještajce da se talibanski borci okupljaju u selu da napadnu
aerodrom u Shindandu. Bio sam tamo i nisam vidio nijednog talibanskog
borca niti pripadnika Al Qaide.”
Nur Ahmad, 55, spašen je od strane spasilačkog tima, nakon što je bio
pod ruševinama koje su američke bombe napravile. Za IWPR je izjavio: ”Talibani
su bili bolji nego ova marionetska vlast i njeni gospodari. Talibani bi
makar napravili razliku između civila i neprijatelja. Ali ovi lopovi
misle da je svako njihov neprijatelj.”
Afganistanska nezavisna organizacija za ljudska prava kaže da su
istražitelji na mjestu zločina zaključili da je 91 čovjek nestao: 59
djece, 19 žena i 13 muškaraca. Ahmad Nader Nadery, direktor
organizacije, kaže da je 76 mrtvih pripadalo jednoj proširenoj familiji
– onoj brata Timor Shaha pod imenom Reza. Reza je također ubijen u napadu.
Nadery je potvrdio svjedočenja seljana da je održavana vjerska
ceremonija za komandanta lokalne milicije, koji je bio u savezu sa
afganistanskom policijim, a koji je ubijen u ličnom obračunu prije
nekoliko mjeseci. Zbog ceremonije, rođaci i prijatelji izvan Azizabada
došli su da prenoće u domovima seljana. Vladini dužnosnici koji su
putovali u selo Azizabad u provinciji Heart kažu da se broj mrtvih
povećao sa 76 na 95, čineći tako ovaj napad jednim od najsmrtonosnijih
napada na civile u 6 godina rata.
Međutim, američka vojska insistira da je napala objekte u kojima se
skrivao talibanski lider i njegove trupe, ubivši 25 “talibana”. Oni
priznaju da je 5 civila ubijeno ( 2 žene i 3 djece), ali su oni bili
“povezani sa militantima”.
Podsjetimo se da je samo prije nekoliko mjeseci, Marc Gerlasco iz
HRW-a, objavio svijetu da su američke snage “skoro isključile civilne
žrtve” u svojim planiranim napadima. Sigurno je nejasno koliko je ovaj
ponoćni napad bio planiran. EU u Briselu izrazila je “zabrinutost” zbog
90 ubijenih civila u američkim zračnim napadima
Dan nakon pokolja, seljani su se okupili da protestuju. Kada su
Karzaijevi vojnici pokušali da podjele hranu i odjeću ( i 2000$
“utješne” pomoći za svaku žrtvu), oni su počeli kamenovati vojnike.
Karzaijevi vojnici su onda pucali u masu, ranivši 8 ljudi (uključujući
jedno dijete koje je u kritičnom stanju).
Ghulam Azrat priča:”
Narod je bio vrlo bijesan. Rekli su vojnicima:” Ne trebamo vašu hranu;
ne trebamo važu odjeću. Želimo našu djecu. Želimo naše rođake.”
Još jedan stanovnik sela, Hamidullah, kaže: ”Oni su uništili naše kuće, ubili gomilu ljudi  I onda nam šalju pšenicu.“ Dodao je da ne žele pšenicu nego kaznu za zločince.
Nek Mohammad Ishaq, član gradske skupštine u Heratu i član vladine
delegacije koja je poslana da istražuje pokolj u Azizabadu, sjedio je
sa seljanima na podu džamije. Ishaq
kaže da je jedan čovjek ušao, držeći nešto u mahrami. Želio je da svi
vide šta je u njoj. Unutra su bili ostaci njegove djece: prsti,
dijelovi ruku i nogu. Ubijeni u šestosatnom napadu, kopnenom i zračnom,
od strane američkih i afganistanskih snaga.


Prof. Marc Herold


Uruk.net/Islambosna


Preveo: Crnileptir

 

Leave a Reply

*

captcha *