Autor Tucaković istakao je kako knjiga tretira područje istočne Bosne, tačnije dolinu rijeke Drine, koje je bilo najbogatije spomenicima bošnjačke, orijentalne i muslimanske kulture.

“Na tom području nalazila su se veleljepna djela, monjumenti poput Aladža džamije, koju su stručnjaci tzv. socijalističkog perioda proglasili najvrjednijim spomenikom orijentalne kulture na Balkanu. Zatim, imamo most u Višegradu koji je oskrnavljen tri puta u masovnim pokoljima na tom mostu, most na Žepi, čaršija, itd. Radi se o 170 džamija od kojih je polovina u socijalističkom periodu bila pod zaštitom države”, istakao je Tucaković. On je dodao da se među uništenim spomenicima nalazi i 500 mezarluka, tri najstarije tekije u BiH, turbeta, hajr-česme, te drugi.

“Iako sam komunikolog, ono što me je podstaklo da napišem ovakvu knjigu je revolt na ignorisanje bošnjačke kulturne i političke elite ovog vandalizma na području BiH. Niko poslije rata nije napisao nijedno slovo, nijedan novinski tekst, o vandalizmu koji je daleko monstruozniji od onoga koje je počinjeno u Rimu u IV vijeku n.e.”, kazao je Tucaković.

Autor je istakao kako je nekolicina džamija obnovljena, no u modernijem izgledu.

“Najstarija džamija u BiH je Turhan Emin-begova džamija u Ustikolini koju je napravio osmanski političar Osman Bošnjak Turhan Emin-beg i koja je obnovljena, ali je napravljena skalamerija od jednog monumenta. Tajkuni su se utrkivali perući novac da naprave nešto što liči na njih, a ne na period kad su objekti nastali. Objekti kulture govore o periodu i civilizaciji jednog naroda”, rekao je autor, te dodao: “Moj cilj je da ova knjiga podigne svijest kod naroda po ovom pitanju, a da li će se podići, to zavisi od naroda koji treba da brine o svojoj civilizaciji i kulturi. Narod koji ne brine o svojoj kulturi i ne pamti šta su uradili njegovi preci, ne zaslužuje ni budućnost. To je Kur’anska poruka, koja kaže ‘Ono što je napisano ostaje, što nije napisano ne ostaje’. Ko ignoriše svoju prošlost, ne zaslužuje ni budućnost.”

Prof. dr. Ismet Dizdarević rekao je kako ovo djelo činjenički i argumentirano ukazuje na početke nastajanja višestoljetnog življenja i nestajanja djela arhitekture i umjetnosti samo zato što su u sebi nosili uzvišenost orijentalnog graditeljstva i osobenost bošnjačkoga enticiteta i islamskoga vjerovanja.

“Na ovom području podizana su veleljepna zdanja i urbanizirani prostori u kojima su cvjetali trgovina i zanati. U analizi i opisu strukture, funkcije i širega značenja graditeljstva, autor započinje sa Fočom, a završava sa Bijeljinom. Posebnu pažnju u ovom djelu, autor je posvetio Aladža džamiji”, kazao je Dizdarević.

Prof. dr. Senadin Lavić istakao je kako je autor imao hrabrosti i odgovornosti da se posveti jednom području BiH, od Foče do Bijeljine i Bosanske Rače, da se uz termine genocida i sociocida bavi i terminom kulturocida.

(aacomtr)

Leave a Reply

*

captcha *