Pijani vojnici

Ovo za “Dnevni avaz” kaže Vesam Abu Šakra (Wesam Abu Shakra), 30-godišnji taksista iz Tripolija kojeg smo jučer posjetili na liječenju u hotelu “Terme” na Ilidži, u kojem nam je susretljivo osoblje hotela u vlasništvu Alije Budnje dozvolilo ulazak u svaku sobu, ali i prilaz banjama u kojima su ranjenici bili na tretmanima. Abu Šakra, koji je u Sarajevo doputovao s teško ranjenim bratom Alijem, priča nam da je mnogim Libijcima najsretniji trenutak u životu bila smrt diktatora i zločinca Gadafija.

– Njegova vojska je ljude ubijala iz čista mira, bez ikakvog povoda. Život u Tripoliju je bio pravi pakao. Brata Alija su pijani vojnici teško pretukli, udarajući ga puškama u glavu. Nije bio borac, radio je svoj posao. Već je imao 11 operacija, ali je ostao nepokretan i nijem. Skalpirali su ga – priča Abu Šakra.

Tvrdnje da je Gadafi pomagao svom narodu obična su laž, naglašava bivši stanovnik Tripolija.

– Gadafi i njegova porodica jeli su zlatnim kašikama, a narod Libije je bio gladan. Godinu nakon svrgavanja imamo sve za poželjeti. Plaća nam je bila 350 dinara, a danas moje kolege taksisti imaju po 1.500 dinara. Život nam se promijenio iz korijena. Najvažnije je da smo slobodni – ističe on.

Kaže da nisu vjerovali da će za svrgavanje Gadafija platiti ovako visoku cijenu.

– Nismo vjerovali da će pucati u svoj narod. Da će vršiti tolike zločine nad civilima. Nije zaslužio ni da mu se sudi – kaže Abu Šakra.

Rafali po civilima

Saladin Hasan, Palestinac koji je odrastao u Libiji, ostao je nepokretan. Gadafijeve snage  pucale su na revolucionare u gradu Sebha, nakon čega je pogođen u kičmu.

– Gadafi je na svakoj zgradi imao svoje snajperiste. Pucali su u koga su stigli. Nisu gledali o kome je riječ. Metak mi je pokidao sve pršljenove. Nadam se da će mi ljekari u BiH pomoći da stanem na noge – rekao je Hasan.

Kontrolirao plemena

Ranjenici s kojima smo jučer razgovarali kažu da je Gadafiju samo bilo važno da ima moć, odnosno da kontrolira plemena. Narod ga nije zanimao niti je o njemu vodio računa.

–  U svakom selu i gradu imao je svoje horde koje su godinama radile šta su htjele. Danas, tek nakon 40 godina, možemo slobodno ići iz grada u grad. Uostalom, koliko se sadašnja vlast brine o nama, najbolji dokaz je da su uplatili milijardu dolara za liječenje Libijaca po cijelom svijetu – kažu nam ranjeni Libijci.

(Dnevni Avaz)

Leave a Reply

*

captcha *