“To nije nikakva opcija za NATO. Nismo spremni da šaljemo kopnene snage tamo. U dobu poslije Gadafija ne vidimo nikakvu veću ulogu NATO-a u Libiji. Tu treba vodeću ulogu da preuzmu UN”, rekao je Rasmusen u intervjuu bečkom dnevniku “Standard”.

Govoreći o vojnoj intervenciji u Libiji, Rasmusen je ocijenio da je NATO napravio suštinski napredak.

“Uništili smo ili oštetili više od 2.400 vojnih ciljeva. Spriječili smo masakr nad civilnim stanovništvom i uspješno smo primijenili mandat UN-a. Iz vojne perspektive, operacija je do sada bila uspješna, ali, naravno, ne postoji nikakvo vojno rješenje za Libiju. Ono što nam treba jeste politički proces u kome će Muamer al Gadafi predati vlast i osloboditi put za miroljubiv prelazak”, naglasio je on.

Rasmusen je, upitan kada očekuje da će Gadafi odustati od otpora, naveo da ne želi da spekuliše o rokovima.

“Međutim, mogu reći da ćemo nastaviti sve dok ne budu dostignuti vojni ciljevi, a to je potpuno okončanja napada na civile, povlačenje snaga Gadafija u kasarne i pun pristup humanitarne pomoći cijeloj zemlji. Kada to bude urađeno, možemo reći da je misija ispunjena”, rekao je je on, dodaviš da NATO ima sva potrebna sredstva za uspješnu akciju.

Povodom isporuke oružja iz Francuske pobunjenicima u Libiji, Rasmusen je kazao da to nije dio NATO operacije, niti njenog mandata.

“Mi smo tu da primjenjujemo zonu zabrane leta, kao i da zaštitimo civile svim potrebnim mjerama”, naglasio je šef NATO-a.

On je istakao da operacija NATO-a u Libiji ne bi bila provodljiva bez podrške SAD-a i upozorio da ekonomska kriza u Evropi ne smije postati bezbjednosna kriza.

“Moramo ujediniti naše snage i voditi pametnu politiku odbrane. Mnoge stvari možemo zajedno savladati, što štedi mnogo novca. Međutim, rastući problem je što raste razdor između odbrambenih izdataka SAD-a i Evrope u NATO-u”, kazao je on. “Poslije ‘hladnog rata’ je odnos bio dvije trećine prema jednoj, a danas Evropljani doprinose samo još sa 20 odsto. Ako se taj razvoj dalje nastavi, Evropa više neće biti u stanju da učestvuje u međunarodnom upravljanju krizama”, smatra Rasmusen.

“Radi se o budućoj snazi Evrope u međunarodnoj politici. Ako Evropa ne može rješavati krize, onda će to preuzeti SAD, Kina i druge sile prema sopstvenim strateškim interesima”, rekao je on, prenosi Tanjug.

Fena

Leave a Reply

*

captcha *