IslamBosna.ba- Svaki put kada proživljavam neko iskušenje, javljaju se ista osjećanja, kao da ništa ne učim iz svoga iskustva. Nije to stanje samo sa mnom, to je osobina ljudskog roda, koji je sklon žurenju i prejudiciranju, koji brzo zaboravlja stanje rahatluka i predaje se očaju i beznađu. Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada je kazao: Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. (El-Isra, 83)

Čovjek posmatra svoje teško stanje kroz koje prolazi kao da je vječno, kao da nikada neće proći, zaboravlja sve blagodati i ljepotu koju je do tada osjetio i ne razmišlja o mnogim drugim lijepim trenucima koje će u budućnosti provesti.

Osnova života je ugodnost, a nekada nam Uzvišeni Allah priredi neka iskušenja kako bi nas kroz njih vratio ibadetima koje smo, u rahatluku dunjalučkog života, zaboravili i zanemarili. On, svojom blagošću i dobrotom, želi slušati naše tihe šapate, naše žalbe, On želi vidjeti naša srca skrušena, a naše oči suznim dok Ga dozivamo.

Znam poteškoće koje su me zadesile ili u kojima sam sada, osjećam njihovu žestinu, gorčinu i grubost, ali niti mogu pretpostaviti niti znam odakle mi može doći olakšanje. Gospodar me opskrbljuje odakle se i ne nadam, a tako i olakšanje dolazi kao nepoznanica i kuca na vrata poput stranca.

Zbog toga Uzvišeni Allah u Kur’anu poteškoću spominje s određenim članom, a olakšanje bez određenog člana: Ta, doista, sa poteškoćom dolazi i neko olakšanje, doista, sa poteškoćom dolazi neko olakšanje. Prvi ajet je sa konstrukcijom prije njega povezan veznikom fe, jer je to komentar na iskušenja i poteškoće sa kojima se susretao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ovo je posebno obećanje za njega, s.a.v.s., a u drugom ajetu dolazi opće i apsolutno pravilo za svakog onoga ko iščekuje olakšanje, šaljući mu poruku: „Olakšanje je tu, ono postoji, ne trebaš ga iščekivati ono je me’a-l-usr – zajedno sa poteškoćom, ali i nakon nje ostaje olakšanje.“

Istinsko olakšanje u nedaćama je zadovoljstvo i strpljivost, jer kome bude darivano zadovoljstvo, njega ne brine ništa drugo. Omer, r.a., je govorio: „I bogatstvo i siromaštvo su jahaće životinje, i, tako mi Allaha, sve mi je isto koju ću uzjahati.“

Kur’an često kritikuje one koji u jednom stanju obožavaju Allaha i robuju Mu, a čim se to stanje završi, promijene se i oni

Često je olakšanje neprepoznatljiv dar, koji nam Uzvišeni Allah šalje u obliku koji ne očekujemo, kako bi nas Svojom blagošću i dobrotom, vratio pod Svoje okrilje i pomogao nam da spoznamo sve aspekte naše slabosti a naše stope usmjerio putem kojim terbamo koračati.

Taj snažni, parajući bol, uči nas da stojimo uz slabašne prije nego počnemo kalkulisati s našim računima, sa dobitkom i gubitkom i sa trenutnim interesima. Ko god osjeti nepravdu u biti će zamrziti sve njene oblike, od najmanjih do najvećih. Takvo iskustvo će ga podstaći da se sam kloni nasilja i zuluma a da svakom obespravljenom pomogne, barem lijepom riječju ili dovom, kao što kaže pjesnik:

Života mi moga, takvu glad sam osjetio

Da gladnom zalogaj hljeba nikad više ne bih uskratio.

Iskušenja su poput plamena, svetog plamena koji gori sve formalnosti, sve kostime kojima se nešto pokušava ukrasiti i iza sebe ostavlja samo suštinu ispred koje stojimo bez ikakvog krivotvorenja i formalizma. Takvi smo i mi sa našim strahovima, željama, krnjim računima, žurbom, pesimizmom i očajem.

To je pravedna vaga koja nam potvrđuje da na dunjaluku i dalje ima dobra i da su mnogobrojni dobri ljudi na njoj.

To je pokušaj odupiranja slabašnim ljudskim trudom i snagom, zato nemoj nikada potcijeniti ništa, koliko god malo bilo, ti trebaš početi, a Allah će to upotpuniti: I prodrmaj stablo palme, popadat će po tebi svježe hurme. Zato, osloni se na Vječno živog, koji ne umire, kome nije teško otkloniti poteškoće, kome nije teško odstraniti brige i eliminisati iskušenja.

Iščekivanje olakšanja proističe iz vjernikovog srca koje je u potpunosti ispunjeno pouzdanjem u Uzvišenog Allaha, takvim pouzdanjem koje je veće i snažnije od čovjekovog pouzdanja u samoga sebe. Iščekivanje olakšanja je znak imana i ibadet Uzvišenom Allahu.

Juče si bio s onim koga voliš, bio si u situaciji koja ti je draga, danas ti je to uskraćeno, ali nemoj očajavati. Vratit ćeš se onome što voliš u boljem stanju nego što je bilo ranije. Zato, udahni dah nade, pripremi se za radost i nemoj dozvoliti očaju da te obuzme.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah:

Ono što vam je dato, to je slast života na ovome svijetu, a ono što je kod Allaha je bolje i trajnije za one koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba