IslamBosna.ba – Desetogodišnja djevojčica, u Južnoj Africi podigla je svoje majušne ruke prema nebesima, sa potpunim pouzdanjem, prostim jezikom i čvrstim srcem zamolila je: “Allahu moj, molim Te, pošalji nam danas bocu toplog mlijeka, novorođenče će možda umrijeti ako se to ne desi.”

Zatim je nastavila: “Allahu, pošalji nam ovo danas poslije podne… Gospodaru moj, pošalji i meni jednu malu lutku, Ti znaš koliko bih je željela.”

Toga dana, stigla je pošiljka jedne humanitarne organizacije koja je poslata nekoliko mjeseci ranije sa svim potrepštinama. Slavljen neka je Allah, Koji daje prije nego se od Njega i zatraži.

Osjećaj blizine Uzvišenom Allahu je blagodat koju Uzvišeni daje rijetkim Svojim robovima i naziva ih el-mukarrebun – bliski: A prvi, oni su mukarrebuni – Allahu bliski. (el-Vaki’a, 10-11).

O Isa’u, a.s., Uzvišeni kaže: Bio je ugledan i na dunjaluku i na Ahiretu, a i od Allahu bliskih je. (Ali Imran, 45).

Jedno od Allahovih imena je i el-Karib, Onaj koji je blizu, koji je blizak. Zbog toga je i na pitanje koje su ljudi upućivali Poslaniku, s.a.v.s., o Allahu, objavom odgovorio: Doista Sam Ja blizu, odazivam se dovi dovitelja kada Me zamoli. (el-Bekara, 186). Uzvišeni u ovom ajetu nije iskoristio ustaljenu formu odgovora u Kur’anu, gdje kaže: Reci im… već se On, direktno, obraća Svojim robovima i podsjeća ih da je blizu.

Posebno je spomenuo uslišavanje dove, jer je uslišavanje dove znak Allahove blizine i bliskosti nekom robu, Njegove moći i milosti.

Nakon toga, Uzvišeni od Svojih robova traži da se oni odazovu Njemu, da vjeruju u njega, jer je to znak njihove bliskosti sa Uzvišenim Gospodarom, njihove svijesti o Allahovom postojanju i srčanog vjerovanja: … pa neka se oni pozivu Mome odazovu i neka u Mene vjeruju da bi bili na pravome putu. (el-Bekara, 186)

Na osnovu ovoga možemo zaključiti da postoje dvije vrste bliskosti:

– bliskost Allaha sa Svojim robom;

– bliskost roba sa svojim Gospodarom.

Ko se približi Allahu za pedalj, On se njemu približi za aršin. Ko mu se približi za aršin, On se njemu približi za rukohvat. Uzvišeni Allah, doista, obilno nagrađuje i blagodaran je.

U Kur’anu stoji: A Mi smo mu bliži od žile kucavice. (Kaf, 6) Na drugom mjestu: I Mi smo mu bliži od vas, samo što vi ne vidite. (el-Vaki’a, 85)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “O ljudi, budite tihi, jer vi ne dozivate onog ko ne čuje i ko je odsutan. Vi dozivate Onoga koji sve čuje i vidi. Onaj koga dozivate vam je bliži od vrata vaše jahalice.” (Ahmed)

Pokušajmo postati bliski Uzvišenom Allahu tako što razmišljamo o Njegovim stvorenjima, promatranju Njegovih ajeta i objave, stalnim sjećanjem i spominjanjem Njega Uzvišenoga i dobročinstvom prema Njegovim stvorenjima.

Mi možemo govoriti i kazati da je Uzvišeni Allah blizu nas Svojom moći, sluhom i vidom, ali ne možemo kazati da smo mi bliski Uzvišenom Allahu, jer je to opravdavanje sebe i davanje sebi previše. Oni koji su istinski bliski Allahu to nikada ne tvrde, a oni koji tvrde, uglavnom su uskraćeni te bliskosti.

Kada se krenemo približavati Allahu, u nama provri novi život, novi duh, rađa se neki novi jezik koji riječima daje dublje i šire značenje, snažnije od onoga na koje smo navikli. Otkriva nam tajne objave koje ispunjaju naše srce i unose radost u naše biće. Blizina Uzvišenom Allahu nam otvara oči i čini da vidimo ono što do tada nismo: Bio si nemaran prema ovome, pa smo ti perdu sklonili i sad ti je vid jasan. (Kaf, 22)

U predanju koje se prenosi od Harise stoji da je kazao, opisujući suštinu imana: Moja duša je ostavila dunjaluk, pa sam budan proveo mnoge noći zbog toga. Danju sam bio spokojan i kao da gledam Arš moga Gospodara. Kao da gledam stanovnike Dženneta kako u njemu uživaju i kao da gledam stanovnike Vatre kako se u njoj pate. Pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Harise, spoznao si pa se toga drži – ponovivši to tri puta. (et-Taberani)

Čovjek proživi u životu kratke trenutke u kojima uči Kur’an sa razmišljanjem, potpuno svjestan učenja. Takvi trenuci su mi ostali u lijepom sjećanju i na osnovu njih sam nao da je moguće to doživjeti, doživjeti ono što dožive dobri Allahovi robovi.

Oblaci života prolaze, a čovjek ostaje rastrgan, često onako kako je Allah opisao beduine: Beduini govore: ‘Mi vjerujemo’ reci: ‘Vi ne vjerujete, već ste samo prihvatili islam, ali iman još nije ušao u vaša srca. (el-Hudžurat, 14)

Kada se čovjek počne približavati Uzvišenom Allahu, onda se i stvari oko njega počnu mijenjati. Sve ono što čini, čini sa ljubavlju, vjerom i žudnjom. Običaji se pretvaraju u ibadete i dobra djela.

Kada se krenemo približavati Allahu, svijet shvatamo na drugačji, bolji način. Isto tako spoznajemo tajne u stvaranju i stvorenjima. Vidimo Allahovu milost u stvaranju muškog i ženskog, u radosti i bolu, u sreći i nesreći, u životu i smrti, sve ono što je Allah odredio ima svoju mudrost.

Kada se krenemo približavati Allahu shvatamo da dova nije samo nešto što čovjeku u nedaći treba biti psihološka potreba, niti nešto što sufije mehanički ponavljaju, već shvatamo da je dova čvrsta veza sa našim Gospodarom u čijim rukama je sve, Koji je uspostavio zakone i sistem u kosmosu i jedan od Njegovih zakona jeste da se po Njegovoj milosti i dobroti odvija ono što On hoće i kada on hoće.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba