IslamBosna.ba- Historija svjedoči o velikom broju islamskih ličnosti čija su hapšenja i zatvoreništvo politički motivirani. Vođe koje pojedince smatraju prijetnjom po svoju vladavinu često pokušavaju da ih ušutkaju hapseći ih pod lažnim optužbama ili podmetnutim dokazima. Ovakva praksa dešava se i danas, a naša braća i sestre koji su nepravedno uhapšeni mogu kao utjehu uzeti strpljivost i borbu narednih velikih islamskih ličnosti koje su nepravedno zatvorene.

1.Jusuf, a.s.

Zulejhin neuspješni pokušaj zavođenja poslanika Jusufa, a.s., doveo je do njegovog hapšenja i zatvaranja. Može se reći da je politički motivirano jer se o incidentu pročulo po gradu i ljudi su počeli ogovarati ‘Aziza i kako je njegova žena pokušala zavesti svog slugu. Širenje ovakve vijesti moglo je privesti kraju njegovu političku karijeru a kako bi ograničio štetu i spriječio da skandal dalje narušava njegov politički ugled naredio je da se Jusuf, a.s., uhapsi kao krivac iako su dokazi govorili sasvim suprotno. Nakon izbavljenja iz zatvora, Uzvišeni Allah je Jusufa, a.s., počastio te je postao jedan od vodećih ljudi u Egiptu. Uzvišeni Allah mu je dao položaj koji ga je ponovo vratio njegovoj porodici, povezao prekinute veze, vratio u zagrljaj plačnoga baba.

2.Osman ibn Affan, r.a.

Osman ibn Affan, r.a., treći halifa je praktično stavljen u kućni pritvor u trajanju od 20 dana od strane pobunjenika koji nisu bili zadovoljni njegovom vladavinom. Nerazumijevanje njegovih odluka uz laži  koje su izmišljali njegovi protivnici potaklo je pobunjenike da uzmu oružje i opsjednu njegovu kuću. Oni su ga zatim napali i postao je šehid. Ova opsada rezultirala je počastima koje je Uzvišeni Allah ukazao Osmanu, r.a. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Osman na dan svoje pogibije ustao i ispričao: “U snu sam večeras vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s, i rekao mi je: ‘Osmane, iftari večeras s nama.'” Osman je taj dan zapostio i ubijen je kao postač. U drugom predanju koje navodi Ibn Kesir u el-Bidaje ve-n-nihaje stoji da je Osman kazao: “Sanjao sam juče da ulazim kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a kod njega su bili Ebu Bekr i Omer, te mi reče: ‘Osmane, vrati se sada, a kod mene ćeš sutra iftariti.'”

3. Imam Ebu Hanife

Abasijski halifa Ebu Džafer el-Mensur ponudio je imamu Ebu Hanifi dužnost glavnog kadije koji je on odbio kazavši da nije pogodan za tu dužnost. On nije želio da bude dio korumpiranog režima jer historija bilježi primjere da vladari često koriste alime da izdaju proglase koji opravdavaju njihova zlodjela. Smatrajući njegovo odbijanje podrivanjem njegovog autoriteta, el-Mensur ga je uhapsio, bacio u tamnicu te mučio. Međutim Ebu Hanifa nastavio je sa svojim radom u tamnici sve dok nije preselio. Nakon njegove smrti, njegov učenik Ebu Jusuf postao je vrhovni kadija i time proširio Ebu Hanifin fikh i znanje u većem dijelu islamskog carstva.

4. Imam Malik

Guverner Medine je prisiljavao ljude da daju prisegu El-Mensuru, a imam Malik je izdao fetvu da takva prisega nije obvezujuća budući da je pod prisilom. Imam Malik je zatim uhapšen, proglašen krivim zbog prkosa i javno bičevan.

Principijelnost imama Malika svoju vrijednost je našla u vrijeme vladavine halife Haruna er-Rešida.

Nakon ovih događaja, Harun er-Rešid je došao u Medinu i nastanio se u svojoj palati. Pozvao je Malika da dođe i drži mu predavanja, pa mu je Malik odgovorio: „Znanje ne dolazi, nego mu se dolazi.“

Harun er-Rešid reče: „Dobro, onda, doći ću, ali reci ljudima neka se raziđu dok ja budem na predavanju, pa poslije neka dođu.“

„Vladaru pravovjernih, ako se nauka posveti samo jednoj osobi, a ne svima, onda od te nauke nemaju koristi ni pojedinci ni mase.“ Harun er-Rešid je došao na predavanje, a Malik je dao znak svojim učenicima da se ne pomjeraju i da halifa sjedne na mjesto koje nađe slobodno. Šef halifine pratnje je uzeo stolicu i dao je halifi da sjedne. To se nije svidjelo Maliku, ali je bio inteligentan i mudar. Nije rekao ništa već je na uobičajeni način otpočeo predavanje. Rekao je: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prenio da je Uzvišeni Allah rekao: „Ko mi se ponizi ovako…“ te je Malik pokazao rukom prema zemlji… „Ja ću ga uzdići ovako.“ Tada je pogledao Haruna i nasmijao se, a Harun reče: „Uzmite ovu stolicu.“

5. Imam Šafija

Imam Šafija je uhapšen i odveden u lancima u Bagdad pod lažnom opužbom za podršku pobunjenika u Jemenu. Inače, namjesnik Jemena je nanosio nepravdu ljudima, pa ga je imam Šafija upozorio na to i on ga je svrstao među pobunjenike, te ga doveo pred halifu.

Njih deseterica su stigli i Harun er-Rešid ih je počeo jednog po jednog ispitivati. Uvjerio se da su oni otpadnici i ubijao ih je. Tako je pred Šafijinim očima ubijeno devetorica ljudi. Šafija priča: „Prije nego sam ušao kod njega jedino sam se sjetio Allahovog imena El-Latif i njime se molio. Govorio sam: „O Blagi, budi blag prema meni.” Šafija priče: „Stao sam pred Haruna, a on me upitao:

„Jesi li ti huškao ljude protiv mene i govorio to i to?“

Odgovorio sam: „Kako ću huškati ljude protiv tebe kada sam sin tvog amidže.“

„Ko si ti,“ upitao je halifa.

Odgovorio je: „Ja sam Muhammed ibn Idris ibn Šafi’ ibn Said eš-Šafi’i el-Kurejši.“

„Zbog čega si ljude huškao protiv mene“, nastavio je halifa.

„Vladaru pravovjernih, to sam uradio iz brige prema tebi, a nikako iz mržnje,“ odgovorio je Šafija.

Halifa upita: „Kako to?“

Šafija odgovori: „Vladaru pravovjernih, nepravda kod ljudi povećava mržnju, a pravednost povećava osjećajnost.“

Harun er-Rešid reče: „Vidim da su razuman čovjek, ali ko će mi garantovati da si ti iskren?“ Šafija je pogledao pored Haruna er-Rešida i vidio je Muhammeda b. Hasana kako sjedi. Sa Muhammedom b. Hasanom se upoznao kada je od Malika zatražio dozvolu da otputuje u Irak i upozna se sa iračkom školom. Susreo se sa Ebu Hanifinim učenikom. Sada ga je našao na sijelu kod halife. Šafija tada reče Harunu er-Rešidu: „Pitaj alima,“ tj., pitaj Muhammeda ibn Hasana.

Harun er-Rešid se obratio Muhammedu ibn Hasanu: „Poznaješ li ga?“ Muhammed ibn Hasan reče: „Vladaru pravovjernih, ovaj čovjek je povjerljiv, on će biti najveći učenjak na Zemlji.“

Harun er-Rešid upita: „Zar veći od tebe?“

„Da,“ odgovori Muhammed.

Kakvo je ovo pravičnost. Jeste li vidjeli naše historije!

Tada Harun er-Rešid reče: „Dobro, onda. Uzmi pedeset hiljada dinara. Potroši ih za sebe.“ Šafija je dobio i pedeset hiljada dinara koje će trošiti za svoje potrebe u Iraku. Poslao je po svoju majku kako bi i ona došla da sa njim živi u Iraku. Oženio se, sagradio kuću i Allah mu je darovao dvoje djece. U Iraku je živio dvije godine, od trideset četvrte do trideset šeste godine. Od Muhammeda b. Hasana je naučio Ebu Hanifinu nauku. Pred njim je učio kao što je učio pred imamom Malikom.

6. Imam Ahmed ibn Hanbel

Imam Ahmed je odbio da prihvati vladara sljedbenika mu’tezelijskog učenja i kao i njihovo učenje da je Kur’an stvoren držeći se da je Kur’an oduvijek i da nije stvoren, što je dovelo do njegovog zatvaranja u Bagdadu za vrijeme vladavine Mem’una. Tokom vladavine el Mu’tasima, imam Ahmed je bičevan toliko da je ostajao bez svijesti. To je izazvalo nemire u Bagdadu te su bili prisiljeni da ga oslobode.

Nakon godina provedenih u zatvoru i torturi, Allah je imama Ahmeda počastio pa mu je dženazu klanjao veliki broj ljudi, pojedini historičari spominju i milion ljudi koji su dolazili iz svih krajeva svijeta da mu klanjaju dženazu.

I na kraju, nepravda koju ti neko nanese nije tragedija po tebe! Naprotiv, ona je prilika kojom te Uzvišeni Allah čisti i priprema za nešto veličanstveno što će nakon nje uslijediti. U najmanju ruku, ona je prilika za dovu koja se ne odbija.

Suhejb ibn Sinan, r.a., pripovjeda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

”Čudan li je primjer vernika!

U svakoj situaciji on dobija,

ako ga zadesi kakvo dobro,

on zahvaljuje Allahu, s.v.t., što mu donosi korist,

a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta,

on se strpi i postojano se drži,

pa mu i to donosi nagradu od Allaha, s.v.t..”

Muslim

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

 

IslamBosna.ba