Sirija: Posmatranje užasa,ali, je li to sve što svijet može uraditi?

 Napisali: George Carey, Mustafa Cerić i Alistair Macdonald-Radcliff

“Da bi zlo trijumfovalo, sve što je potrebno učiniti je da dobri ljudi ne učine ništa” izreka je koja se pripisuje britanskom državniku i filozofu Edmundu Burkeu, i sada, kada vidimo šta se dešeava u Siriji, pravo je vrijeme da se prisjetimo te izreke.

To što ljudi, žene i djeca, u sve većem broju gube živote na strašne načine, a dokazi o zločinima svakodnevno rastu je stvar pukog bilježenja. Vanjski svijet za sada, doslovno, samo posmatra i pravi bilješke. Gotovo jedina praktična akcija koju su Ujedinjene nacije uspjele dogovoriti je slanje službenih posmatrača da zabilježe pokolj. Međutim, u ovom trenutku, dok su UN snage posvećene svom zadatku, neprijateljstva su eksalirala do te mjere da je čak i rad posmatrača morao biti obustavljen.

Cjelovit izvještaj će, nesumnjivo, biti sačinjen i jednog dana možda i pomogne da se neki od počinitelja krivično procesuiraju. Ali, zar ne bi bilo bolje osigurati da bude manje poginulih? Mora li ostatak svijeta jednostavno gledati i žaliti? Jesu li naše međunarodne institucije i dalje toliko osakaćene malodušnim percepcijama nacionalnih interesa da ništa više ne mogu učiniti?

 Tragično, ovakva situacija nam nije nepoznata, jer muftija Cerić iz Bosne proživio je vrijeme i sukobe koji su po mnogo čemu slični događanjima u Bosni u periodu

1992-1995. Iako je njegov život sudbina poštedjela, to nije bio slučaj sa 200,000 njegovih sugrađana, Bosanaca. Na kraju su vanjske snage pritekle u pomoć, ali je ta pomoć, nažalost, stizala suviše sporo i stigla je isuviše kasno. Da je stigla ranije, da li bi se desio genocid u Srebrenici 1995., u kojem je ubijeno 8000 osoba? Da li je zaista bilo neophodno dozvoliti da opsada Sarajeva traje od aprila 1992. do februara 1996., tri puta duže od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu? To su pitanja o kojima će historičari voditi rasprave, ali u Siriji se još uvijek može učiniti više i izbjeći strašna cijena ponavljanja grešaka iz prošlosti.

Mi govorimo kao vjerske ličnosti i na nama nije da rješavamo pitanja visoke politike i strategije. Niti tražimo oružanu intervenciju, kada na raspolaganju stoje drugi načini. Genocid u Bosni veoma je poučna lekcija za Siriju u pogledu zloupotrebe religije ali i ključne uloge koju odgovorne vjerske vođe mogu imati u sprječavanju te zloupotrebe.

U Siriji žive brojne vjerske skupine i nacionalne manjine i mnogi od njih strahuju za svoje živote. Beskrupulozni koriste njihovu nesigurnost i potpiruju plamen sukoba pod nelegitimnim plaštom religije. S obzirom da se religija tako tužno, ali učinkovito zloupotrebljava za produbljivanje ​​sukoba, vrlo je čudno da nijedan od postojećih međunarodnih procesa nije otvorio vrata stvarnim vjerskim vođama da uzmu učešća niti je potražio njihovu podršku u smirivanju strasti, koja bi mogla biti od ključnog značaja.

Pozivamo da se ovaj propust ispravi i da se ta pomoć iskoristi.

Predlažemo da se vjerske vođe Sirije i susjednih regija okupe i zapitaju kako se istinski glasovi umjerenosti mogu osnažiti i kako mogu pomoći da se ublaži razdor koji sada prijeti samoj zemlji. Na međunarodnoj razini, svi govore kako podržavaju Annanov plan, međutim malo ko postupa u skladu s njim, no ipak to zasada  ostaje jedina međunarodno podržana opcija.

Stoga, vrijedi istražiti svaki mogući način koji može pomoći smirivanju situacije prije nego sukob eskalira u regionalnu katastrofu, koja će također generirati velike izbjegličke krize.

Dakle, pozivamo sve zainteresirane strane i međunarodne vođe, koji nastoje osigurati budućnost Sirije na najmirniji mogući način, da podrže naš prijedlog, a mi se u tom smislu direktno i pismeno obraćamo glavnom tajniku Ban Ki-moonu i dr. Kofi Annanu.

Naš prijedlog može pomoći da se izbjegne vojna intervencija i može imati samo pozitivan utjecaj na ljude i vođe u Siriji. Možda može čak i potaknuti prijeko potrebni  dijalog u smislu pronalaženja rješenja koje će zadovoljiti volju naroda i istinski osigurati prava manjina

Mir je cilj oko kojeg se mogu složiti ljudi svih vjera kao i oni koji nemaju vjere. To je najsveobuhvatnija vrlina.  Mir je svakako potreban ako istinski volimo Boga i bližnjega svoga, na što smo svi pozvani.

Čak i ako kolektivna međunarodna akcija još uvijek nije moguća, zar ne možemo barem osnažiti one vjerske vođe na terenu koji će promovirati mir i koji još uvijek mogu ublažiti posljedice rata?

Lord George Carey od Cliftona, bivši nadbiskup Canterburyja.

Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine, kao i Sandžaka, Hrvatske i Slovenije.

Canon Alistair Macdonald-Radcliffe,  generalni  direktor Vijeća za svjetski dijalog.

 

 

(REUTERS)

Leave a Reply

*

captcha *