IslamBosna.ba- Imao sam čast da upoznam našeg dragog brata Terry Holdbrooksa, koji je bio stacioniran kao vojnik američke vojske u Guantanamu. Iako nije bio neki vjernik kada je prvobitno stacioniran u zatvoru, zatvorenici su duboko utjecali na njega.
Prvo, on je bio apsolutno revoltiran nehumanim načinom kako su se ponašali prema zatvorenicima. Prije nego što je stigao u Guantanamo, Terry je prošao program ‘ispiranja mozga’, gdje mu je u više navrata rečeno da su ovi ljudi srušili Twin Towers. U stvari, na putu za Guantanamo, cijeli vod je prvo obišao memorijalni spomenik 9. septembra i rečeno im je da ‘nikada ne zaborave’.
 
Zatvorenici su redovno oslovljavani kao ‘ološ’ i ‘hadžije i ‘pješčane cr**’ i ‘umotane glavudže’. Mučeni su, mentalno i psihički (Terry je opisao mučenja kojima je prisustvovao). Njihovi Kur’ani su bacani u toalet i gaženi. Gadilo mu se kako se njegov vlastiti narod ponaša prema ovim ljudskim bićima, od kojih su mnogi koje je on vidio bili potpuno nevini i nisu imali veze s terorizmom.
Drugo, on mi je rekao da mu nije bilo jasno kako su ovi zatvorenici bili tako veseli i jakog duha, uvijek doveći, uvijek optimistični, uvijek spokojni. Jedna fraza koju mi je rekao zaista me je dirdnula: “Iako sam bio tehnički slobodan, osjećao sam se kao zatvorenik bez ikakve svrhe u životu, a čak iako su bili zatvorenici, osjećao sam da su oni bili ti koji su slobodni”. Kada je Terry ovo rekao umalo sam zaplakao.
Ovo je dovelo da se odvoji od rutine drugih stražara, i da se zapravo sprijatelji sa zatvorenicima i razgovara sa njima. Sam je naučio nešto arapskog jezika, a također je razgovarao sa zatvorenicima koji su znali engleski jezik (poput Šakir Amera i Omara Hadra i Muazzem Bejga). Jedan od zatvorenika mu je dao svoj jedini primjerak Kur’ana, što ga je jako dirnulo (on mi je kazao da su mu zatvorenici pokazivali svoju ljubaznost i poklanjali mu svoju hranu, čak iako su imali ograničene količine hrane, jer su to bile jedine stvari koje su mogli pokloniti!).
 
Sve ovo ga je dovelo na veoma teški put shvatanja da ne samo da je cijela priča oko ‘rata protiv terorizma’ lažna, već na ličnom nivou, nije mogao odbaciti očiglednu istinu islama.
 
Na kraju, on je prešao na islam i počeo je klanjati u Guantanamo, i radio je onoliko koliko je mogao da pomogne zatvorenicima, dajući im malo više vremena da se tuširaju, ili im nije nepotrebno stavljao dodatne lisice. Kada je njegov prelazak na islam procurio u javnost, i kada je postalo očigledno da je ljubazan sa zatvorenicima, njegov tim ga je ponižavao i tukao, a na kraju je otpušten iz vojske.
S obzirom da je vojska željela da ga se brzo otarasi, on su tvrdili da je imao neku vrstu mentalnog poremećaja! Njegov prelazak na islam je bio protumačen kao znak mentalnog poremećaja.
 
Zaista, ovdje je simbolika očigledna. Čak i u jednom od najgorih džehennemskih rupa na Zemlji, gdje se najmračnija i najživotinjskija strana čovječanstva još uvijek manifestuje, svijetlo islama je bilo toliko snažno da je osoba koja je trebala ugasiti to svijetlo završila prihvatajući ga. Oni su željeli da ugase svijetlo islama svojim jezicima, ali Allah odbija sve osim da je Njegovo Svijetlo savršeno, čak iako ga odbijači odbaciju.
Preuzeto sa Facebook statusa dr. Jasir Kadija 
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba