Ima jedna sura u Kur’anu zove se Hudžurat. Hudžurat su sobe. Dobila je naziv po Poslanikovim sobama ispred kojih je uvijek neko bio čekajući mubarek trenutke da vidi njegovo mubarek lice u čuje njegovu mubarek riječ. Sura se u Mushafu nalazi na 49. mjestu, objavljena je u Medini i ima 18 ajeta. Ona će nam, kao Allahova Riječ, danas pomoći da neke segmente u našem svakodnevnom ponašanju uskladimo sa principima koje od nas očekuje islamski edeb.

Donošenje odluka i izbor između više mogućih solucija u datom trenutku je ono bez čega nam ne prođe ni jedan dan u životu. Mi se nekada teško, nekada lahko, odlučujemo šta ćemo i kako ćemo, ali se rijetko pitamo – kako bih ja to učinio i da li bih baš tako odlučio da pred sobom vidim Gospodara svoga ili Njegovog miljenika Muhammeda, a.s. Prvi ajet ove sure kaže:

O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.

Bilo bi nam jednostavno sada kazati da pri svakoj odluci treba konsultovati Kur’an i Sunnet da to ne predstavlja napor koji je, tako postavljen, sasvim nerealan. Donošenje ispravnih odluka u skladu sa Božijim zadovoljstvom i smjernicama Njegovog Poslanika zahtijeva u srce, u dušu, ugrađeni kriterij ili sistem vrednovanja stvari koji je konstantno aktivan. Greška se pravi samo u momentima kada budnost popušta, srce nemar zahvata a dušu bezbrižnost. Da bi ovaj kriterij kod muslimana postojao nužno ga je instalirati ili ugrađivati kroz dugi period njegovod formiranja kao osobe koja ima odgovornost za svoje postupke. Posebno važan period za to je njegovo djetinjstvo do trenutka punoljetnosti. Ovo nas obavezuje da se stalno vraćamo sistemu odgoja i obrazovanja naše vlastite djece i da ga neprestano u ovom pogledu preispitujemo. Čak i kada se pojave posljedice naše nedovoljno žestoke borbe da istinske vrijednosti budu osnovni sadržaji odgoja i obrazovanja mladih ljudi, kada se suočimo sa pojavama kakve su maloljetnička delikvencija, drogiranje i alkoholiziranje adolescenata, a sve češće danas i djece iz osnovnih škola, nemamo pravo kazati da je sve gotovo i da smo okasnili. Uvijek se mogu načiniti novi napori da se spriječi napredovanje zla, njegovo širenje i prelazak u epidemičnu formu.

Prema svim ljudima koji u tom pogledu mogu ponuditi rezultate svog ispravnog odgoja i obrazovanja, zvali ih mi akademski obrazovanim ljudima, alimima, učenjacima, ili nekako drukčije, dužni smo uspostaviti relaciju iskrenog, ne usiljenog i patvorenog, nego iskrenog poštovanja, kao i spremnosti da se resor njihovog znanja, koordinirano, u saradnji među čalanovima zajednice, maksimalno pozitivno iskoristi. Zato nas ajeti ove sure uče:

O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa, i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.

Poštujmo naše autoritete bez obzira kojoj oblasti znanja oni u svom obrazovanju prednost dali i rezultate postigli – da li je to oblast vjere, medicina, tehnologija, prirodne znanosti, oblast kulture, povijest itd. Spušten ton pred autoritetom znanja i vjere je znak poštivanja i znanja i vjere. Suprotan postupak je znak suprotnog. Za Bošnjake je danas veoma važno da sve svoje autoritete i njihove kapacitete, mjesto međusobnih sukoba i potiranja, uvežu u snagu koja ih može, s Božijom pomoći i uz ispravan nijjet, zaštiti od ovovremenog udara što se znanstveni, duhovni i ekonomski kolonijalizam zove.

One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.

Svima nam, braćo, oprosta treba, a raznolikostima Božijih nagrada nema kraja.

Trebamo, braćo moja voljena, biti do krajnosti oprezni u međusobnoj komunikaciji. Treba nam sada svaki Bošnjak. Ma koliko u grijeh zagazio naše je, ne da ga dublje guramo i odbacujemo, nego da ga izvadimo iz gliba poroka, bratski vratimo u saff i pomognemo mu da se u zdravoj atmosferi rehabilituje, tjelesno, duhovno, dinski. Ima među nama divnih autoriteta i kapaciteta. Nemojmo ih, nedoličnom komunikacijom, tjerati da posumnjaju u stranu kojoj prirodno, i Božijom milošću, pripadaju. To su greške koje već skupo plaćamo.

Sura nam navodi jedan primjer – kako ne treba činiti. On je obrazac za svaku nedoličnost i ne treba ga vezati samo za konkretan slučaj. Neki su Pejgambera dozivali ispred soba, dižući glasove, dovikujći ga, a to nije pristojno ni u relaciji musliman-musliman a pogotovo u relaciji musliman – Pejgamber, najveći dinski autoritet:

Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.

A da su se oni strpjeli dok im ti sam izađeš, bilo bi im bolje,

a Allah prašta i samilostan je.

Kada međusobno razgovaramo neka nam je glas smiren, ton samo onoliko koliko je to potrebno visok, riječi iskrene, bratske, dobronamjerne. Nezadovoljstvo pretvarajmo u zadovoljstvo – lijepim odnosom. Poseban oprez nam treba kada se nađemo u iskušenju da o nekom bratu muslimanu promijenimo do tada pozitivno mišljenje na osnovu informacije koju nam donese osoba čiji edeb nije na dovoljno visokom nivou i čiji kriteriji ocjenjivanja muslimana nisu u skladu sa kriterijima ovog čistog Dina. Posljedice podlijeganja tom iskušenju obično budu međusobno nepovjerenje, podozrenje, sumnjičavost a često i sukob.

Zato sura upozorava:

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili, pokajete.

Greška je kada na osnovu informacije nepoštenog o poštenom steknete pogrešnu sliku, osudite ga i sebi stvorite neprijatelja. Ovo je vrijeme kada Bošnjacima treba međusobnog razumijevanja i sloge više nego ikad ranije. To i oni kojima je stalo da se Bošnjaci međusobno ne podnose dobro znaju i trude se da ih suprotstave jedne drugima. Samo nedovoljno oprezni Bošnjaci ne uviđaju ovu činjenicu i stvaraju klimu nepoverenja u svojim redovima dok prijatelji njihovih neprijatelja s njihovim neprijateljima sklapaju saveze”¦Naši autoriteti bi ovdje morali biti krajnje oprezni da bi bili u stanju prepoznati manipulacije i izbjeći ih. Treba imati snage mnogo čemu danas kazati odlučno ne. Da Poslanik nije tako postupio mislite da bi mi danas ovdje džumu klanjali.

I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam mrskim učinio. Takvi su na pravom putu, dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je.

Ponovo ističemo, ovo nije vrijeme sukoba zbog sasvim perifernih i beznačajnih stvari. Ovo je krajnje vrijeme za međusobno izmirenje i ujedinjenje Bošnjaka ma koliko njihov iman i islam bili jaki ili slabi. Vjernici trebaju pomoći onima koji nisu dovoljno vjernici da to postanu. Pogotovo, nivo pokazivanja ili nepokazivanja nečije vjere ne smije biti povodom da se Bošnjaci međusobno sukobe. Sud o čovjekovom imanu i njegovoj snazi pripada Bogu. Naše je da se ujedinjujemo i mirimo.

Ova sura nam pomaže u konkretnim potezima:

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli.

Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazali.

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.

O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

Nismo svi, braćo moja dinska, u svom dinu isti. Neki su više, neki manje, imanom osvijetljeni. Neki više, neki manje, svoj islam ispoljavaju javno. Bog Dragi je o svemu tome najbolje obaviješten. Zadatak svakog Bošnjaka je da taj značajni dio svog identiteta, bolje reći njegovu dušu, svoju vjeru u sebi, svakim danom kvalitetno popravlja. Drugi mu u tome trebaju pomagati i olakšavati mu put do nivoa kada će i on sam osjetiti da je mnogo zadovoljniji sobom nego ranije i da takav pravac njegovog duhovnog kretanja ima svoje trajne vrijednosti.

Ova sura nam kazuje:

Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

Pravi vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!

U ovom tonu sura se završava porukama:

Reci: “Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna.”

Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: “Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.

Braćo moja voljena, treba nam edeba, a treba nam i snage da zadovoljavajući nivo edeba dostignemo. Može nam ga darovati samo Bog Dragi. On se odaziva molbi onoga ko Ga za nešto iskreno zamoli. Usposatvimo, zato, čvršću vezu s Njim. Za to nam je On ponudio brojne forme u ovom Dinu. Iskoristimo ih za svoje vlastitio dobro i dobro generacija muslimana kojima trebamo u naslijeđe ostaviti ovu čistu Vjeru. Još nam mnogo borbe i rada predstoji. I treba na sloge.

Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono što radite.

Ovaj posljednji ajet sure Hudžurat stoji kao trajni korektiv naših postupaka, kao Uzvišena Savjest koja treba da bdije nad našim postupcima kako bi oni bili i ostali ispravni.

Priredio: dr. Sead ef. Seljubac – profesor na Behrambegovoj Medresi

akos.ba

(akosba)

Leave a Reply

*

captcha *