IslamBosna.ba– Yigit Bulut, glavni savjetnik turskog premijera Erdogana, traži od EU da svoju poziciju prema EU preradi radi vlastitog dobra, u interviewu koji je dao za asutrijske dnevne novine Die Presse.

Kažete da vam evropski mediji nisu naklonjeni. Zašto?

Odkako sam glavni savjetnik premijera Recepa Tayyipa Erdogana, u austrijskim i prije svega njemačkim medijima se pojavljuju izvještaji s netačnim tvrdnjama o meni. Ja sam kao navodno rekao da premijerovi protivnici pokušavaju da ga ubiju telekinezom. Ja nisam nikakav političar niti član stranke nego jednostavno birokrat. I onda se u “Spiegelu” pojavi jedan smiješan članak o meni. To ne razumijem.

Vi sebe vidite kao žrtvu evropskih medija?

I u Turskoj postoji jedan medijski pokret protiv vlade. Svejedno šta premijer radio, takvi turski mediji se tome protive. Prije 10 godina je austrijska privreda bila skoro jednako jaka kao turska, a danas je turska privreda duplo jača. Turska je jedina zemlja koja ispunjava kriterije iz Maastrichta. Stanje dugovanja je na 30 %, dok je u evropskim zemljama na 100 % u međuvremenu. Turski mediji ne pišu o tome, nego napadaju premijera. Politika prema Kurdima se mijenja u Turskoj, ali turski mediji nadoljevaju ulje na vatru. Postoji jedan pokret u medijima koji želi da Turskoj nanese štetu.

Odakle potiče negativno izvještavanje, prema vašem mišljenju?

Mediji još uvijek imaju u glavi sliku propasti Osmanskog carstva. Međutim svjetski poredak i položaj Turske se promijenio. Naš premijer ne pristaje ni na kakav pritisak, on će i dalje ići svojim putem. Njemačka i EU bi trebali znati da ne postoji više stara Turska, koja se mogla kontrolisati i manipulisati. Premijer je prošle sedmice izjavio da EU nije nikakva uprava koja Turskoj može nešto reči. Bolesnika na Bosforu više nema.

Bolesnik je historija već 100 godina.

Još prije deset godina je o tome bilo govora. U međuvremenu je turski bruto domaći dohodak sa 200 milijardi dolara porastao na skoro jedan bilion, dok Evropa stagnira. Naš cilj za 2023. godinu jeste da ga dignemo na 2,5 biliona. To znači da u Evropi još jedino Njemačka može konkurisati. Broj stanovnika u Turskoj također raste. Ako sada imamo 80 miliona stanovnika, to za deset godina može biti 100 miliona. Ova snaga Turske se Evropi možda ne sviđa.

Koliko je Turska umorna od EU?

EU bi trebala još jednom promisliti svoju poziciju prema Turskoj, radi vlastitog dobra.

Radi dobra EU? Zašto?

Upravo se ostvaruje jedan novi svjetski poredak. Zemlje poput Indije, Kine i Japana rastu dok Evropa gubi moć. I da bi Evropa ponovo dobila moć, potrebni su joj resursi Turske, poput energije i radne snage. Evropa ne bi trebala emocionalno gledati u Tursku, nego proračunljivo. Ne fali mnogo da se Turska okrene od Evrope.

U većinski kurdskom gradu Diyarbakiru je skor jedna tabla odstranjena, na kojoj je pisalo: “Srećan je onaj ko se Turčinom zove”. Već godinama u egzilu, kurdski muzičar Sivan Perwer je ovog vikenda po prvi put bio u Turskoj i održao koncert. Da li je kurdski problem definitivno riješen?

Mi u Turskoj nemamo nikakav kurdski problem, i time ne kažem da naši kurdski sugrađani nemaju nikakvih problema, ima se tu još nešto uraditi. Ali smo napravili velike korake. Danas su u Turskoj svi jednaki građani, svejedno kojoj etničkoj grupaciji pripadali. U prošlosti kurdsko pitanje nisu rješavali političari nego vojska. To se promijenilo prije deset godina. Nova Turska se razvija u jednu zemlju blagostanja. U takvoj zemlji je etnička pozadina nebitna. I dok je Turska riješila etničko pitanje, Evropa vuče sve desnije. To je zabrinjavajuće.

Je li to Nova Turska o kojoj AKP rado govori?

Premijer je skoro o jednoj Novoj Velikoj Turskoj govorio. Mi ćelimo biti imperijalni, ali ne imperijalistični. Nakon sloma monarhija osnovane su nacionalne države. Sada nacionalne države ustupaju mjesto velikim konstelacijama i osovinama sila. Turska je jedna od tih sila.

Erdogan je u Diyarbakiru sreo kurdko-iračkog političara Masuda Berzanija. Da li je ovaj susret jedna mjera za potiskivanje kurdskih partija u Turskoj, poput BDP-a i PKK-a?

To što Berzani dolazi u Tursku, je važno za energetsku politiku. Turska se oslanja na tri energetska stuba: nove atomske elektrane, pumpanje iz energetskih bazena na Kaspijskom jezeru i sada iz sjevernog Iraka. Za ovaj region to znači da se svijet otvara preko Turske.

Međutim, za snabdijevanje gasom je također važno da na granici vlada mir. Ali mirovni proces s PKK kao da je zablokirao.

Ne vjerujem u to. Najzad PKK je počela s povlačenjem. Kada postoji siromaštvo, dolazi teror. Sada se ekonomski uslovi mijenjaju , ima novca, i zato ni terora više neće biti.

Mirovni proces ipak mora da se provede s PKK.

Kada ljudi više ne budu imali problema, neće se ni obraćati PKK. Zato je blagostanje važno. Kurdima su trenutno svi putevi otvoreni. Odsada neće u Turskoj biti više podjela- ni u kom pogledu. Odsada će svi Turskoj dolaziti. Primjer: Na Kipru su ranije svi Turci željeli da dobiju grčko državljanstvo. Danas je upravo obratno.

Proteklih dana je jedna Erdoganova izjava izazvala polemiku čak i unutar AKP, pri tome se radi o odvojenim studentskim domovima za mladiće i djevojke. Koliko je zapravo AKP napeta?

AKP se ne može podijeliti. U turskoj štampi se taj scenario neprestano promiče, ali to je sve pogrešno. U posljednjih 10 godina je AKP mnogo toga prošla, 4 pokušaja puča. Također je i ustavno sud htio zabraniti stranku. Uprkos tome nije se desila podjela stranke.

Ta izjava je međutim ipak uzrokovala nemir u dijelovima turskog društva. I ako još mislimo i na demonstrante u parku Gazi: potcjenjuju li se opozicione grupe u Turskoj?

Postavite to pitanje o razdvojenim studentskim domovima nekoj katoličkoj porodici u Francuskoj, ili jednoj porodici u SAD-u ili Kanadi: svi će vam odgovoriti da je njima na prvom mjestu dobrobit njihove djece. To, što je premijer izjavio su mediji napuhali. Država ne može nikome preko 18 propisivati šta će on da radi. Ali prema onima ispod 18 država ima odgovornost.

Finansijski analitičar Yigit Bulut, rođen 1972. godine, je od jula glavni savjetnik Recepa Tayyipa Erdogana. Prije toga je bio medijski menadžer i kolumnist. Bulut potiče iz jedne desno-liberalne porodice a njegov otac je bio političar u Adalet Partisi (Stranka Pravde) Suleymana Demirela. Tek kasnije je postao zagovornik AKP-a. Mešutim nije član stranke. Bulut je u Beču boravio na poziv “Unije Evropskih Turskih Demokrata” (UETD).