SAFF 213. izdanje.
Autor: Sejfuddin

Otkako mi je žena kupila IKEA hastal, glavu mi probi da odem do  čaršije i kupim debeli prozirni PVC prekrivač da nam površinu MARKÖRa (ovako se zove model hastala) ne uhelaće djeca. Prodavnica u kojoj se prekrivač može kupiti nalazi se na drugom kraju grada i prošle subote se ukazah tamo. Na ulazu u prodavnicu primijetih trojicu Bošnjaka, prepoznah ih po akcentu
i kada živiš u tuđini onda ti sluh za regionalne razlike maternjeg jezika postane još izoštreniji, kao kod slijepca za kojeg kažu da  čuje dva puta bolje od osobe koja ima vid. Porijeklo ove trojice smjestio bih negdje u sjeverozapadnu Bosnu. Moja netipična balkanska fizionomija ih okuraži da se zavaraju da neću razumjeti ono što govore i moju pojavu u radnji jedan
prokomentira riječima "vidi ovog vehabije!”, pri čemu je glas "a” mutirao više u glas "o” te od "vehabije” ispade "vehobije”, što otkri ruralno porijeklo ove osobe. Zbunjeni mojim nasihatom da se sljedeći put dobro pobrinu da ih osoba o kojoj komentarišu ne razumije ili ne čuje, sa zaprepaštenim pogledom i mrmljanjem napustiše radnju.

Neislamsko ponašanje muslimana

Otkako sam izbjegao od kama kršćanskih fundamentalista iz Bosne 1992. godine (ups, smije li se riječ ‘fundamentalista’ vezati i za koga drugoga osim za muslimane?) u zemlji u kojoj sam se nastanio nisam nikada čuo ružnu riječ na moj račun. Ovim nije rečeno da me autohtoni stanovnici nisu komentarisali; ali ako su to radili, onda su posjedovali dovoljno kućnog odgoja da ih ne čujem, što mi je dalo iluziju da sam im svejedan. Zbog čega onda osoba koja nosi muslimansko ime i koja je odrasla među muslimanima ima nagon da se na ovaj način distancira od islama? Tim prije jer sličnu pojavu primjećujem i kod drugih doseljenika, u prvom redu Turaka i Marokanaca, koji ne prakticiraju islam i koji ničim izazvani u mome prisustvu počinju sa opravdanjima zbog  čega se ne drže propisa islama. Jačina islama i njegova privlačnost za ljude u svim vremenima i prostorima ogleda se u njegovoj jednostavnosti i univerzalnoj mustri u objašnjavanju pojava koje okružuju ljude. Poruke izrečene u Kur’anu su općeg karaktera i mijenja se samo vrijeme i prostor protagonista, mustre ponašanja ostaju iste. Za razliku od drugih iskrivljenih Božanskih knjiga u kojima se nalazi gomila informacija koje su neupotrebljive za današnje vrijeme (rodoslovlja proroka, netačne informacije o prirodnim pojavama itd.), Kur’an je veoma koncizan i precizan te ga to čini atraktivnim za ljude svih podneblja i vremena. Tako me i ova epizoda podsjeti na koji način Kur’an i hadis gledaju na ovu pojavu. Svjedoci smo fenomena prisutnog kod ljudi muslimanskog kulturnog kruga,  čija je socijalizacija završena u jugoslavenskom ‘bratstvu i jedinstvu’, da veoma teško ili nikako nalaze put nazad do islama. I ne samo to. Njihova potreba da stalno navode kriminalne rabote ljudi koji posjećuju džamije, odnosno njihovu prošlost (‘do juče je bio komunista a danas se pravi vjernik’, ‘u džamiju idu samo najveći lopovi’) služi im kao isprika pred njima samima da sa takvim osobama ne žele da imaju nikakvog kontakta. Svoja ubjeđenja u dobroj mjeri grade na čaršijskim tračevima i čula-kazala informacijama. Ukoliko budemo izjednačavali "muslimane” i "islam”, time padamo u istu zamku u kojoj se neislamski svijet nalazi poslije 11. septembra.

Neislamsko ponašanje muslimana jeste olakšavajuća ali nikako oslobađajuća okolnost za osobu koja se ne drži islama.

Isprike za nevjerovanje

U Kur’anu su poslanici svome narodu govorili: "O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod.” (prijevod značenja, Hud, 89.) Odbacivanje islama i neprakticiranje njegovih propisa nakon ovih riječi poslanika je čista oholost. Ponašanje takvih ljudi podsjeća na odgovor ‘suvaldžijama’ Munkiru i Nekiru kada insan bude pitan: "Ko je tvoj Gospodar, koja je tvoja vjera, ko je tvoj Poslanik”, a na šta će nesretnik odgovoriti: "Ne znam, čuo sam ljude kako nešto govore, pa sam i ja govorio”. Muhammed, a.s., u hadisu kaže da ljudi spavaju i tek kada umru probude se. Ovaj naš život je kao san u kojem sami sebi možemo stvari predstavljati onakvima kakvim hoćemo. Ta naša subjektivna istina će u smrtnom  času biti podvrgnuta ‘detektoru laži’, kada se probudimo i najkasnije pri ispitivanju meleka uočimo da smo sami sebe lagali, ali tada će biti kasno. Allah opisuje prizor na Sudnjem danu: A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: "Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u Vatri!” "Za sve  će biti dvostruka!” – reći  će On -"ali vi ne znate.” (Prijevod značenja, El-‘Araf, 38.) U Kur’anu glavešine koje neće da prihvate istinu imaju svoju ispriku: Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Koliko mi vidimo, ti si  čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.” (Prijevod značenja Hud, 27.) ‘Glavešine’ su skupine ljudi koji imaju utjecaja na druge. U današnjem društvu to su najčešće multiplikatori kao što su TV, magazini, radio. Jednom riječju – mediji. Na Sudnjem danu kada dojilja bude zaboravila svoje novorođenče imamo svako pravo posumnjati da  će nam ljudi koji su nas snabdijevali lažima i poluistinama o muslimanima moći pomoći "jer smo preko njih u zabludu odvedeni”. Danas malo pod utjecajem medija, a najviše pod utjecajem sopstvene lijenosti i nespremnosti na promjenu
dosadašnjeg načina života –  čime bi čovjek priznao da je do sada živio u zabludi – stvorili smo sebi iluzije iz kojih crpimo opravdanje za nemaran odnos naspram islama u kojem se nalazimo.

Ne zavaravaj se!

Ni poslanici o kojima govori Kur’an nisu bili izloženi patnjama i bojkotu onih kojima su poslani ni zbog  čega drugog osim zbog toga jer su pozivali na promjenu načina života. Razbijanje iluzija kod ljudi je riskantan podvig, a Allah nas o tome obavještava u Kur’anu u epizodi kada Ibrahim, a.s., bukvalno ‘razbija’ iluzije kojima se njegov narod klanjao, ostavljajući najvećeg kipa da bi im dokazao besmislenost njihovih uvjerenja. I kako se priča u Kur’anu završava? Nakon kratke spoznaje
istine: I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!”(prijevod značenja, El-Enbija, 64.), njegov narod se okreće protiv njega i baca ga u vatru iz koje Allah podiže fizikalne zakonitosti i čini je hladnom, jer je On to kadar, kao što ju je učinio i vrućom. I zbog toga, ne zavaravaj se  čovječe! Sama tvoja potreba da si neprekidno primoran da se distanciraš od islama govori o tome da još uvijek postoji savjest u tebi koja te bocka i koja ti daje do znanja da tvoje ponašanje nije u redu. O ovom slučaju ne bi bilo loše poslušati te ‘glasove’.

Za tvoj spas na ovome i budućem svijetu.

Leave a Reply

*

captcha *