IslamBosna.ba- Da li voliš sebe? Da li si ikad postavila sebi ovo pitanje? Veliki broj žena nije. Nikada nisu razmišljale u tom pravcu. Nikada im nije palo na pamet da se to upitaju. I u tome nema ništa čudno, jer se većina nas odgajala na principu pristojnosti, lijepog odgoja, dobrih ocjena u školi, moralnih vrijednosti, ali ne i na povezivanju sa samima sobom. Ko vas je ikad zapitao dok ste bili dijete šta želite jesti taj dan, koju haljinu želite obući, kojom se igračkom igrati? Ko vas je učio da je uredu pogriješiti, da nije strašno imati i trojku iz nekog predmeta, da ste podjednako vrijedne ljubavi i ako imate krive zube ili koji kilogram viška? Ko vam je objasnio da ste same po sebi dovoljno lijepe, pametne, dobre i voljene, bez obzira na (ne)uspjehe koji će vas dalje pratiti kroz život? Ko vam je ukazao da suštinsku vrijednost vašeg bića ne čini diploma, posao, muž, djeca…

Uglavnom smo odgajane tako da znamo šta se smije, a šta ne smije činiti, šta treba, a šta ne treba, šta je lijepo i prihvatljivo, a šta ne dolazi u obzir. Niko, ili rijetko ko, nas je pitao šta mi želimo učiniti, o čemu sanjamo, o čemu maštamo, šta volimo, a šta ne. Niko nas nije ohrabrivao da krenemo u ostvarenje svojih snova i ciljeva ukoliko nisu bili društveno prihvatljivi i prikladni. Jer nekako je uvijek bilo važno šta će drugi reći, da li će vas hvaliti ili kuditi, da li ćete biti prihvaćeni, da li ste „uredu“ ili, ne daj bože, na svoju ruku. Učili su nas da je ključno da zadovoljimo druge, da je to svrha svega što radimo, da je veoma važno kakav nas glas prati, a taj glasić u nama koji se bunio protiv gušenja naše ličnosti i individualnosti se utišavao od djetinjstva, sve dok ne bi zamro u nama. Tada smo kalupirani, modelirani, društveno prihvatljivi. One rijetke osobe koje nisu sputale svoje ja, svoje želje i težnje, najčešće su završile odbačene, neshvaćene, praćene brojnim ružnim epitetima.

I tako su godine prolazile, a vi ste živjele nametnute živote. Neke od vas bi osjetile mrtvilo u srci i duši, neke su ga utapale opijatima, cigaretama, hranom, a druge su postale dežurne kritičarke društva. Neke su ostvarile uspjehe u svim segmentima, a opet im je falilo nešto. Neke su živjele mirnim životom, ubijeđene da tako mora, da su sve ostalo iluzije. I nikad niste razmišljale da li je vaš život ispunjen ljubavlju prema samima sebi. Živjele ste pokušavajući ljubav pružiti drugima, i dobiti od drugih, kako bi praznina u vama bila barem djelimično ispunjena. Niste znale drugačije, ili se niste usudile pokušati drugačije.

I onda jednog dana, iz ko zna kog razloga i u ko zna kojoj situaciji, se zapitati da li volite sebe. Muk. Tišina u vama odjekuje. Prva reakcija je odbrambena, kažete da volite sebe, naravno. Ko ne voli!? A onda počnete kopati dublje po svojoj duši. Shvatite da malo toga činite za sebe. Shvatite da ne možete reći ne, da ne možete odbiti nekoga, iako biste. Shvatite da ne vodite dovoljno računa o svom zdravlju, o fizičkom ili mentalnom zdravlju. Shvatite da ste zaboravili šta vas raduje, šta vas čini sretnima, uzbuđenima, punima energije. Shvatite da se ne sjećate kad ste učinile nešto za sebe. Shvatite da više i ne znate koji su vaši kvaliteti, vaše pozitivne osobine, vaše snage. Shvatite da vam je ipak više stalo do mišljenja drugih ljudi, nego što sebi želite priznati. Polako shvatite da zapravo ne volite sebe.

I ne, to nije strašno, iako je u prvi momenat zastrašujuće. Ipak, osjetite nevjerovatno olakšanje kad shvatite to. Neke vam stvari postaju jasne. Najgore je živjeti u neznanju. Kad shvatite u čemu je problem, onda možete krenuti da ga rješavate. A nedostatak ljubavi prema sebi je korijen većine problema i dubokih ličnih nezadovoljstava. Kad naučite voljeti sebe, tada ćete živjeti iskreniji život, prema sebi i drugima. Kad naučite voljeti sebe, tada nećete vapiti za tuđom ljubavlju i pažnjom. Kad naučite voljeti sebe tada ćete se osjetiti istinski vrijednim osobama, istinski jakim ženama. Tada ćete početi poštovati sebe, cijeniti sebe i drugačije se ophoditi prema sebi. Takva promjena se odmah odražava i na vaše odnose sa drugim ljudima, i oni se počinju drugačije ophoditi prema vama. Psihologija je dokazala da nas ljudi tretiraju onako kako im mi dozvolimo. Kada smo slabe, bespomoćne, kada nas prati osjećaj manje vrijednosti, stalna samokritičnost i strah od odbacivanja, tada jednostavno dopustimo drugima da sa nama rade šta žele. Bojimo se odbiti, bojimo se tuđih prigovora, bojimo se da ćemo izgubiti nečiju naklonost, pa još više povijemo leđa pred osobama koje to iskoriste do maksimuma. I nisu oni krivi što nas iskorištavaju, pa mi smo im dopustili.

Zbog svega navedenog važno je znati da je istinski put jačanja jedne žene u njenom prihvatanju same sebe, u učenju da zavoli sve što ona jeste, sa svim dobrim i lošim osobinama. Žena koja želi da se osnaži, da vrati izgubljeno dostojanstvo, da okrene novi list treba da nauči cijeniti sebe. Jer ako ne cijeniš samu sebe, neće te cijeniti ni drugi. Suludo je očekivati da ti bilo ko drugi nadoknadi ljubav koju ne osjećaš prema sebi. A svaka od vas, gdje god se nalazile, je vrijedna ljubavi. Svaka od vas je prepuna kvaliteta. Razmislite u čemu ste dobre, po čemu ste poznate, šta vam ide od ruke. Podsjetite se na vaše uspjehe svakodnevno, ma koliko sitni oni bili. Ne uzimajte zdravo za gotovo nijedno postignuće. Jer postignuće je i završiti fakultet, i roditi dijete, i raditi određeni posao, i ne raditi posao a odgajati djecu, i biti na raspolaganju drugima, i pomagati zajednici, i imati osmijeh za druge ljude, i znati pitu razviti i goste dočekati. Uspjeh je očuvati brak, ali i biti sama i zadovoljna, uspjeh je mnogo toga. Prigrlite svaki svoj uspjeh i crpite iz njega vjeru u sebe i svoja naredna postignuća. Prestanite razmišljati o svojim nedostacima i mahanama, pa samo ste živo biće, baš kao i svi drugi. Fokusirajte se na pozitivne osobine koje imate, a ako ih se ne možete sjetiti onda zapitajte bliske osobe da vam ukažu na njih. I vjerujte im. Jer vi jeste divno biće, sposobno biće, jako biće, ma koliko se činile krhkima. Samo se usudite da pogledate na sebe iz drugog ugla, da se prigrlite istinski, da pružite same sebi ljubav kakvu biste pružile drugima. Krenite na put izgradnje svog novog „ja“, krenite živjeti život koji vi želite, jer nikad nije kasno.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Hana Harbić-Mušić

IslamBosna.ba